Za veฤinu danaลกnjih avantura moลพe se slobodno reฤi im nedostaju ลกarm i inovativnost, karakteristike koje su obeleลพavale slavne avanture krajem proลกlog veka. Naravno, teลกko je raditi neลกto ako to nema bogzna kakvu publiku, sa takvim, za danaลกnje pojmove minimalnim, budลพetom. U ovim za avanture nimalo veselim vremenima pojavljuje se Vampyre Story – igra koja je obeฤavala. Naลพalost, na tome se i ostalo, jer uprkos obeฤavajuฤoj vizuelnoj i idejnoj zamisli, Vampyre Story ne uspeva da opravda velika oฤekivanja i ฤak ลกest godina produkcije.
Vampyre Story postavlja mesto radnje u Draksilvaniju (Draxilvania), izmiลกljeno mesto gde ลพive vampir Shrowdy von Kiefer i njegov talac Mona de LaFitte, naลกa heroina i operska pevaฤica s karijerom koja je obeฤavala. Kada jednog dana vampira ubiju lovci na vampire, Mona je napokon osloboฤena iz njegovog zatoฤeniลกtva. Zajedno sa svojim pratiocem, slepim miลกem Froderick-om, mora da pronaฤe put iz ukletog dvorca kako bi otiลกla u Pariz i zablistala kao operska diva.
Praktiฤno jedino mesto radnje igre je dvorac, pa je lako zakljuฤiti da se Vampyre Story oslanja uglavnom na zagonetke. Dvorac ima oko 15 statiฤnih slika, tj. scena, a kada tome dodamo joลก nekoliko iz obliลพnjeg gradiฤa, to je priliฤno mali broj. Poลกto su zagonetke najvaลพniji deo igre, veฤinom su velike i kompleksne. Za reลกavanje nekog zadatka u najveฤem broju sluฤajeva moraฤete da reลกite nekoliko podzagonetki, pa te podzagonetke imaju svoje podzagonetke itd. Teลพine variraju, ali nikad nisu previลกe lagane. Ako imate malo igraฤkog staลพa u avanturama, ili nemate apstraktan mozak, teลกko da se neฤete pomuฤiti oko 80 odsto zadataka. Mnogo njih vezano je za inventar, gde ฤete kombinovati neke potpuno neinteligentne kombinacije. ล to se toga tiฤe, mnogi neฤe biti previลกe sretni.
Sreฤom, Pixel-Hunt je doveden do nule pomoฤu hot-spot tastera, tj. pritiskom na TAB pokaลพu vam se svi predmeti u okolini koji vam mogu na neki naฤin posluลพiti. Meฤutim, ima jedna mala "zaฤkoljica". Kada Mona uoฤi neki predmet koji joj treba, ali je on prevelik da joj stane u dลพep, ona ฤe "zapamtiti" gde je taj predmet, a u inventarijumu ฤe se pokazati njegova "senka". Kada budete morali da ga iskoristite, ekran ฤe se na sekundu zacrniti, Mona ฤe otiฤi po taj predmet i normalno ga iskoristiti. S druge strane, igri s operskom pevaฤicom vampiricom, slepim miลกem koji priฤa i morskim ฤudoviลกtem teลกko da je trebalo neลกto "realistiฤno". Jedna veoma iritirajuฤa stvar je intefejs igre, tj. naฤin interakcije sa stvarima. Klikom na neku stvar otvaraju vam se ฤetiri opcije: moลพete probati da uzmete predmet, da ga pogledate, doletite do njega ili razgovarate s njim. Ovo je jednostavno arhaiฤno i nepotrebno, jer vas igra praktiฤno tera da isprobate sve moguฤnosti sa svakom moguฤom stvari. A i sam interfejs ruลพno izgleda.
Vizuelni stil igre potpisuje Bil Tajler (Bill Tiller), ฤovek koji je odgovoran za jednu od najlepลกih avantura svih vremena, treฤi nastavak Monkey Island-a. Njegov potpis vidljiv je od prve sekunde, jer je Vampyre Story izuzetno dizajnirana i stilizovana igra. ล to se zvuฤnog dela tiฤe, odliฤna klasiฤna muzika vrhunski prati igru i podiลพe atmosferu. Glasovna gluma je veฤinom zadovoljavajuฤa, uz nekoliko zamerki. Scenario je veฤinom dobar, ali ne viลกe od toga. Verovatno ste i sami shvatili da igra nije neลกto posebno dugaฤka. Trajnost je uglavnom sadrลพana u zagonetkama i zavisi od njihove teลพine. Desetak sati je optimalna duลพina za proseฤno bistrog igraฤa, uz sluลกanje razgovora i prouฤavanje svakog moguฤeg predmeta. Vampyre Story sigurno neฤe doneti revoluciju u ลพanru, ali to nipoลกto ne znaฤi da nije dobra; ลกtaviลกe, ovo je vrlo dobra igra. Pored toga ลกto je vizuelna poslastica, radnja je zanimljiva, kao i dizajn i glasovi veฤine likova. Naลพalost, oseฤa se okus nedovrลกenosti, ลกto ฤe se, nadamo se, ispraviti sa sledeฤim nastavkom.
Korisni linkovi
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com