Dark Horizon je igra koja je po kvalitetu negde izmeฤu dobrih i loลกih arkadnih igara. Reฤ je o nastavku manje poznate, takoฤe arkadne, simulacije Tarr Chronicles ruskog razvojnog tima Quazar Studio, u izdanju Paradox interactive-a. U skladu s imenom izdavaฤa, ovde se radi o kontroverznoj tvorevini u svim njenim aspektima.
Priฤa je smeลกtena stotinak godina pre one iz originala i ฤini vaลพniju komponentu nego u prvom delu. Ona ima ฤak i poneki traฤak autentiฤnosti, ลกto i nije bilo oฤekivano u ovom izdanju. Naลพalost, sirovi potencijal nije lako sprovesti u praksu. Taman kada je izgledalo da je univerzumu odzvonilo, pojavila se poslednja nada u vidu enormne maลกine bazirane na "svetlosnom jezgru". Igraฤ je u ulozi ratnika, pilota svemirske tvrฤave Vatar AmaโDan, ฤiji pripadnici imaju zadatak da zaลกtite izgradnju "poslednje nade" za oฤuvanje svemira kakvog znamo.
Od poฤetka je jasno da priฤa ne sluลพi samo kao ciljni okvir, veฤ ลพeli da stvori specifiฤnu mraฤnu atmosferu umiruฤeg svemira. U igri postoji i baza s najvaลพnijim pojmovima, kao i zapisi i dnevnici. Ipak, cela ta priฤa, zasnovana na svojevrsnoj svemirskoj metafizici paradoksa, samo je ideja u zaฤetku, anticipacija osnove za kvalitetan RPG. Gameplay se sastoji iz dve povezane celine – personalizacije vaลกeg lovca i same borbe. Proces promene vitalnih delova broda u sopstvenom svemirskom hangaru je jednostavan. Postoji energetski maksimum vezan za koliฤinu nosivosti oruลพja i dodataka, kao i maksimalna teลพina letelice. Menjanje komponenti rezultira logiฤnom promenom izgleda letelice. Elementi kojima se manipuliลกe su rakete, top, ลกtitovi, oklopi, motori i drugi ureฤaji. Pored postojeฤih, moguฤe je i kreiranje sopstvenih delova. Ipak, kao ลกto je sluฤaj i s priฤom, ni ovde se ne treba zanositi. Problem je u tome ลกto se u krajnjoj liniji sve svodi na odabir najmoฤnijeg neฤega, a time taktiฤki aspekt tone u Mirk.
Polako dolazimo do onoga ลกto je najbitnije, a na svu sreฤu i najbolje u Dark Horizon-u. To su, naravno, putovanje bespuฤem kosmosa i borba. Zakoni fizike ne prave naroฤit problem s ovako naprednom tehnologijom, tako da je uhodavanje brzo, a kontrola jednostavna. Korisniฤki interfejs je razumljiv i standardan za ลพanr. Jedina veฤa zamerka ogleda se u izostanku minimalnog obeleลพavanja i detekcije protivniฤkih letelica u okviru interfejsa. Sem one koja je meta, ostale su crne taฤke u crnom svemiru. Postoji moguฤnost pogleda u prvom licu (iz kokpita) i u treฤem licu.
Najoriginalniji segment igre, koji je ฤini u neku ruku i simulacijom, jeste prisustvo tri energetska moda – normalnog, shadow i corter. U normalnom modu komponente funkcioniลกu sa 100 odsto kapaciteta. Ulaskom u reลพim shadow brod postaje nevidljiv, ลกto sa sobom vuฤe drastiฤno smanjenje brzine i ลกtete koju oruลพje nanosi. Suprotno tome je ekstremno preoptereฤenje letelice, kada ona postaje brลพa i razornija. Posledica je znatno opadanje nivoa zaลกtite koju pruลพaju ลกtitovi. Ovaj dodatak ฤini borbu raznovrsnijom i donekle komplikovanijom. Ipak, nije reฤ ni o ฤemu revolucionarnom.
Vizuelno, Dark Horizon zadovoljava. Tragovi motora, svemirska tela, efekti eksplozija, brodovi. Izgleda baลก onako kako bi trebalo. Meฤutim, ลกto se zvuka tiฤe, priฤa je potpuno suprotna. Loลกa glasovna gluma, ne tako dobri zvuฤni efekti i jedna te ista muzika koja se oลกtro prekida po zavrลกetku numere, da bi poฤela ponovo da smara, umanjuju vrednost naslova u velikoj meri. Dark Horizon ne donosi nikakve inovacije, nema multiplayer-a i brzo postaje dosadan. Nema ni moguฤnosti za manuelno snimanje pozicije, jer su misije relativno kratke. Ipak, uprkos svim nedostacima, ljubitelji ovog ลพanra ฤe umeti da cene ono ลกto su napravili momci studija Quazar.
Korisni linkovi
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com