Devil May Cry 4

Sve doskora Capcom i Sony su ponosono najavljivali igru Devil May Cry 4 kao ekskluzivu za PlayStation 3, ali kada su videli da je vrag odneo ลกalu i da postoje i druga trลพiลกta na kojima se moลพe lepo zaraditi, Capcom je pomenuti naslov odluฤio da preradi za Xbox 360 i PC. Niko nije ni sumnjao u uspeh na Xbox-u 360, ali s PC-jem je veฤ‡ druga priฤa, poลกto igre takvog koncepta uglavnom nisu doลพivele preveliki uspeh na raฤunarima, delom zbog loลกih konverzija, delom zbog naviknutosti igraฤa na neke druge ลพanrove.
Ipak, Devil May Cry 4 za PC je igra u koju se lako moลพete zaljubiti na prvi pogled. Nastavak priฤe o demonima i monstrumima, mistiฤni glavni junak (u ovom sluฤaju – junaci) koji ih s lakoฤ‡om i na atraktivan naฤin tamani, kao i umerena doza avanturistiฤkih elemenata dovoljni su da na nekoliko dana ostavite svaku drugu zanimaciju i uzmete gamepad u ruke. Ako tome dodamo i odliฤno izreลพirane meฤ‘uscene (obavezno ih odgledati), kao i vrhunsku optimizovanost samog engine-a, koji pristojno vrti igru i na slabijim raฤunarima, slobodno moลพemo reฤ‡i da Capcom nije nimalo pogreลกio u odluci da objavi igru za PC.
Po spominjanju gamepad-a, hardcore igraฤima i onima koji se za takve smatraju diฤ‡i ฤ‡e se kosa na glavi, ali iako postoji moguฤ‡nost igranja kombinacijom tastature i miลกa, Devil May Cry 4 bez kontrole gamepad-om jednostavno nije onako dobar kao s njim. Pored toga ลกto je izvoฤ‘enje kombo poteza oteลพano, grฤevito lupanje po tastaturi i sumanuto kliktanje tipkama miลกa nije tip zabave koji bi nas privukao na duลพe vreme. Nabavkom gamepad-a (ako ga kojim sluฤajem joลก uvek nemate) i uvaljivanjem u duboki naslon reลกiฤ‡ete se mnogobrojnih frustracija i oseฤ‡ati prijatno tokom igranja, ali vama ostavljamo odluku na koji naฤin ฤ‡ete ovu igru igrati.
Za razliku od prethodnika, Devil May Cry 4 nas u poฤetku stavlja u ulogu novog heroja, opasnog, ali zbog bahatosti povremeno iritantnog Neroa, dok nam Dante stiลพe kasnije. Moลพda ovo i nije dobro formulisano, jer Nero u prvom delu igre lovi Dantea, ali oba lika su obdarena brojnim borilaฤkim potezima koje je moguฤ‡e nadograditi kupovinom novih komboa u nekoliko kategorija prema oruลพju kojem su namenjeni. Potonji, naravno, zahtevaju tempirano izvoฤ‘enje (pritiskanje tipki odreฤ‘enim redosledom), ali na kraju svakog nivoa nagradiฤ‡e vas boljom ocenom koja donosi i viลกe novih bodova za dalju kupovinu. Sakupljene crvene orbove (demonska krv ili ลกta god veฤ‡) troลกimo na eliksire koji poveฤ‡avaju ukupno zdravlje, saniraju oลกteฤ‡enja ili nas jednostavno oลพivljavaju posle pogibije – zgodno protiv zavrลกnih impresivno ogromnih bosova, da ne bismo morali ponovo da prelazimo put do njih.
Jedina prava zamerka tehniฤkoj stani igre odnosi se na pomalo zbunjujuฤ‡e menije. ล to se tiฤe samog igranja, dosta puta vam se moลพe dogoditi da tumarate istim podruฤjima bez pravog znanja kuda uopลกte treba da stignete. Pomoฤ‡ bi u takvim situacijama dobro doลกla, ali daleko od toga da ฤ‡e vam biti dosadno – usput ฤ‡ete otkriti mnoge skrivene predmete, tajne nivoe i pobiti stotine ponovo stvorenih demona.
Korisni linkovi

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com