Split Second: Velocity (2)

Posebnog taktiziranja, osim aktiviranja eksplozija u pravo vreme, u SP kampanji u stvari i nema; ostali protivnici ne bore se meฤ‘usobno, veฤ‡ samo gledaju kako da srede vas, ลกto ponekad ubija ฤar igre. Meฤ‘utim, MP komponenta je sasvim druga priฤa. Tu se svih osam takmiฤara ลพestoko bori, pa je odreฤ‘ena doza strateลกkog pristupa ipak potrebna. Naลพalost, multiplejer se uveliko oslanja na mehaniku SP komponente, zato zabava na duลพe staze nije zagarantovana. Kao ลกto je veฤ‡ reฤeno, veฤ‡ih razlika izmeฤ‘u vozila nema, broj staza je mali, a treba dodati da ni raspoloลพivi modovi nisu neลกto sasvim originalni i zabavni. Air Strike i Survival lako se mogu protumaฤiti kao svojevrsne verzije Gate Crusher (DiRT 2) i Toolbooth (Most Wanted) modova, samo s obrnutom filozofijom, a kao takvi ne mogu biti uvek drugaฤiji i zabavniji, ma koliko izazovni bili.
Dalje, mnogo je elemenata koji bi dobro doลกli ovakvom trkaฤkom naslovu, a nema ih. Primera radi, ponekad je u sveopลกtoj brzini nemoguฤ‡e videti kakav je uฤinak imala vaลกa zamka za neprijatelje, zato bi neki vid replay-a dobro doลกao. Ali ta funkcija nije ni priลกla ovoj igri, a isto je s veฤ‡ pomenutim nadogradnjama automobila. Umesto njih utrpani su achievement, koji u PC verziji praktiฤno niลกta ne znaฤe. ล taviลกe, ฤini se da ostavljaju utisak nekakvog laลพnog napredovanja ฤak i kod gubitka. Drugim reฤima, "nagraฤ‘uju" vas za greลกke i neuspehe. Da se razvojni tim potrudio da ubaci viลกe sadrลพaja u samu igru, ne bismo se sada pitali kakvog smisla imaju ta naoko motivaciona "dostignuฤ‡a". A sve to vodi zakljuฤku da je Split Second: Velocity impresivan otprilike u toku prva tri sata. Kad se naviknete na primarni (i jedini) smisao igre, poฤinjete da uoฤavate znakove recikliranja.
S vizualne strane, igra moลพe da proฤ‘e, kao ลกto je veฤ‡ reฤeno, bar eksplozije izgledaju atraktivno. Meฤ‘utim, ta atraktivnost navodno ima svoju cenu, a ona je ograniฤenje od 30 sliฤica u sekundi. Kaลพemo navodno, jer ne verujemo da se iz konzola nije moglo izvuฤ‡i dovoljno snage za glatkih 60 FPS-a. Sve i da nije, zaลกto ostaviti to ograniฤenje u PC verziji? I pri tome joลก dodati opciju za v-sync, koja je uz takvo ograniฤenje praktiฤno beskorisna.
Preko bleลกtavog i nametljivog interfejsa van trke moลพemo preฤ‡i, ali PC verzija ovde opet izvlaฤi deblji kraj. Naime, ukoliko ลพelite da igrate gamepad-om, ลกto je na kraju krajeva i razumno kada su u pitanju ovakve igre, budite spremni na neprilagoฤ‘eni interfejs. Istina, kontroler radi, ali igra prikazuje znakove s tastature, pa vi razmislite koji vas taster na gamepad-u vodi u prethodni meni, a koji do dodatnog menija. Totalno nepotreban, odvratan amaterski potez koji se mogao vrlo lako izbeฤ‡i. Baลก kao i neverovatno bezvezna muzika. Ponavljajuฤ‡i elektronski zvuk dosadi veฤ‡ na samom poฤetku igre, a licenciranog soundtrack-a nema, ลกto je ฤudno, jer iza igre ne stoji neki anonimni nepoznati lik, nego institucija kao ลกto je Disney.
Na kraju, Split Second: Velocity definitivno nije loลกa igra, ali sigurno ne vredi onoliko koliko se za nju traลพi. Pogotovo ne u poreฤ‘enju s mnogo boljim naslovima, kako u ovom ลพanru, tako i van njega. Objektivno, nema tu nikakvog novog iskustva, pribliลพnu destrukciju videli smo u Burnout-y, FlatOut-u i nizu ostalih, ลพanrovski sliฤnih igara. Sadrลพaja je moglo biti viลกe, a zadovoljili bismo se i time da je dostupni neลกto raznovrsniji. S tehniฤkog stanoviลกta, PC verzija je zakinuta i nedoraฤ‘ena, a ukoliko se to ne promeni nekom zakrpom, nema nekog posebnog razloga da igrate ovu igru. Ako ste fan trkaฤkih igara, veฤ‡ i sami znate da postoje, ako ne bolje, a ono pribliลพno iste igre koje ste sigurno veฤ‡ probali, pa s ovom ne propuลกtate niลกta spektakularno. U najboljem sluฤaju, ukoliko ste u moguฤ‡nosti, pozajmite igru i zabavite se na nekoliko sati dok "wow efekat" traje, tako neฤ‡ete niลกta izgubiti.
Korisni linkovi

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com