Na trลพiลกtu RTS igara Universe at War: Earth Assault, kao i gomila drugih, koristi iste karakteristike strategijskih igara, iako je u isto vreme neki jedinstveni detalji razlikuju od drugih sliฤnih svemirski baziranih strategijskih naslova. Ako ste poklonik strategijskih pucaฤina sa ลพivim protivnicima koristeฤi multiplejer, Universe at War: Earth Assault ฤe svoje jedinstvene detalje pokazati znatno bolje nego u single player kampanji, gde su oni pomalo ograniฤeni.
Scenario ove igre prikazuje nam majku Zemlju kao srediลกte intergalaktiฤkog sukoba tri razliฤite rase, dok su ljudi vrlo brzo stavljeni u drugi, tj. ฤetvrti plan, ลกto je vrlo zanimljivo i osveลพavajuฤe reลกenje. Prva rasa, Hierarchy, odluฤila je da Zemlju pretvori u veliki sabirni centar materijala. U naลกu odbranu ukljuฤila se druga rasa, Novusi, zakleti neprijatelji Hierarchy-ja, kojima nije toliko stalo do nas koliko do prilike da ih uniลกte. Posle besomuฤnih borbi izmeฤu ove dve rase, na bojnom polju pojavljuje se i treฤa – Masari. Masari su, naime, naลกi davni preci, koji su pre mnogo godina pobegli sa Zemlje pri naletu moฤnih i tada za njih presnaลพnih Hierarchy-ja. U meฤuvremenu su se osnaลพnili i postali tehnoloลกki sposobni da oฤiste svoj davnaลกnji dom, a sada naลกu Zemlju.
Razvojni studio Petroglyph ovde je napravio prvi dobar korak, bazirajuฤi priฤu na sukobu vanzemaljskih sila, pa je po toj formuli odluฤio da stavi naglasak na njih. Jedan od najboljih detalja cele igre je uspeลกan razvoj ove tri rase, ลกto igri daje zanimljivu dozu raznolikosti. Sve tri rase su potpuno drukฤije jedna od druge, i po izgledu, i po karakteru, i po svojim jedinstvenim moguฤnostima – detalj koji je uspeo da izdigne ovaj naslov od ostalih. Hierarchy je rasa divova, velikih sporih mobilnih baza koje svoju snagu baziraju na jakoj vatri, veliฤini i ฤinjenici da su te mobilne baze paketi koji ukljuฤuju sve, od skupljanja resursa, pravljenja trupa do pruลพanja jake vatre ili snaลพne proizvodnje. S druge strane, Novusi su manji, jeftiniji i znatno pokretniji. Baziraju se na mreลพi energetskih taฤaka koje im omoguฤavaju brzu i brojnu dislokaciju jedinica. Moลพete ih uporediti s naletom velike koliฤine mrava. Na kraju, Masari, drevni preci naลกe civilizacije, odliฤni su graditelji i stratezi. Zlatna sredina izmeฤu prve dve rase, Masari su neverovatno raznoliki.
Naลพalost, osim ovih raznovrsnosti pojedinih rasa, kampanje neฤe ponuditi neke nove moguฤnosti, pa se sve svodi na standardnu RTS igru. ฤak je i raznolikost rasa u velikoj meri sputana nelinearnim mapama i misijama u kojima igraฤi nemaju moguฤnost da izvuku najbolje iz pojedine rase. Najveฤi nedostatak igre odnosi se na zumiranje kamere. Naime, zumiranja skoro da i nema, ลกto vas ostavlja na krupnom planu u toku cele igre, pa ne postoji moguฤnost boljeg pregleda bojnog polja s udaljenije taฤke od tla. Relativno dobre kontrole pate od nereagovanja na vaลกe komande, ลกto se ne deลกava baลก svaki put, ali se desi u najgorem moguฤem trenutku. Neลกto drugaฤiji oblik igranja tokom karijere ฤeka vas u trenutku kada se u borbu ukljuฤe Masari. Uz klasiฤne RTS borbe igraฤ ฤe morati da se pozabavi vrlo bitnim strateลกkim odlukama na globalnom planu.
Uz skirmish modove, multiplejer je uz svoja ograniฤenja pravi izvor varijacija koje se igraฤima nude zbog jedinstvenih i razliฤitih rasa. U multiplejeru igraฤi u velikoj meri mogu da iskoriste sve prednosti i sposobnosti ove tri rase, ลกto je zbog ograniฤene konstrukcije mapa u single player-u nedostatak. Borba je napetija, riskantnija i neodluฤnija zbog drugaฤijeg ponaลกanja ลพivih protivnika spram kompjuterskog AI-ja u single player-u. Malo loลกija zvuฤna podloga svetle trenutke pronalazi u muzici, koja dosta dobro prati akciju, ali bi glasovni delovi morali da budu malo ลพustriji i odluฤniji. Posebno treba istaฤi da zvuฤni efekti nedovoljno dobro prate odliฤne vizuelne efekte.
Petroglyph je u ovoj RTS priฤi uspeo da pruลพi vrlo zadovoljavajuฤu vizuelnu prezentaciju koja se odnosi na gotovo sve segmente igre. Zanimljivo je da je grafiฤki prikaz za DX10 potpuno neupotrebljiv i prouzrokuje teลกke tehniฤke probleme i gubitak stabilnosti. Na DX9.0 maลกinama priฤa je potpuno drugaฤija – slika je kvalitetna, stabilna i, najbitnije, lepa. Mnogo je truda uloลพeno u odliฤan dizajn jedinica i prirodnih nivoa uz fenomenalan prikaz raznolikog snopa efekata koji se mogu videti prilikom borbe. Ukratko, lepa grafiฤka prezentacija uz lepe jedinice, nivoe i fenomenalne efekte, ali samo bez upotrebe DX10.
Korisni linkovi
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com