U svetu PC-ja hibridne igre su relativno retke – nisu preterano ฤeste ni u svetu konzola, ali ih ima. Jedan od najboljih primera sigurno je serijal Kingdom Hearts, gde je Square u saradnji sa Disney-em spojio likove iz Final Fantasy-ja i crtanih filmova. Naลพalost, ovaj put se ne bavimo pomenutim serijalom, nego igrom Warriors Orochi, koja je spoj svetova iz igara Dynasty Warriors i Samurai Warriors, koji se nedavno prvo pojavio na velikom broju konzola.
Ovakav spoj, mora se odmah na poฤetku primetiti, naginje ka uลพasu. Vezivni element igre je demon Orochi, koji je uzeo odreฤene periode japanske i kineske istorije i spojio ih u jedno doba kako bi mogao da se bori protiv poznatih ratnika. Priฤa je samo korak od neimanja ikakve priฤe, a prezentacija je u klasiฤnom japanskom stilu, gde se ฤesto pitate o rodu likova koje vodite i sluลกate veoma loลกu ameriฤku sinhronizaciju, od koje vam jednostavno neฤe biti dobro.
Warriors Orochi je akciona igra u kojoj vodite tri lika i mlatite sve ispred sebe; u stvari, samo jedan lik je na ekranu, ali u bilo kom trenutku moลพete ga zameniti jednim od preostala dva kako bi onaj prethodni obnovio energiju. To ฤe biti potrebno, jer se na vas u toku jedne misije sjati blizu hiljadu bezglavih protivnika i nekoliko istaknutijih negativaca, koji nisu toliko opasni zbog svog oruลพja koliko zbog teksta koji izgovaraju. Tu vojsku negativaca pobediฤete preteลพno pritiskajuฤi jedan jedini taster; mada ima prostora za finese, igra jednostavno to od vas ne traลพi. Vaลพnije je opremiti likove novijim oruลพjem, moลพda postaviti nove moguฤnosti, koje vam opet i nisu tako vaลพne ni neophodne, kao i odabrati pravi put kojim treba doฤi do kraja nivoa.
Biranje puta ฤini se kao element strategije, ali, naลพalost, dosta nivoa (jedan nivo je obiฤno jedna mapa) ne nudi neku veliku moguฤnost izbora, pa idete tamo gde se vrata otvaraju. Dosadu ponavljajuฤe borbe mogli bi vam koji put razbiti automatski upravljani likovi koje pratite, ali problem je ลกto nad njima nemate apsolutno nikakvu kontrolu, pa ฤe se dogoditi da izginu, ลกto ฤe vas naterati da krenete iz poฤetka. Nije ni neophodno reฤi da im ne moลพete nareฤivati – bilo bi odliฤno da im moลพete dati predlog da malo saฤekaju, jer ฤe ih inaฤe neko pobiti, ali razvojni tim igre jednostavno nije hteo da se optereฤuje time.
Grafiฤki, igra je ฤisto razoฤaranje – s maksimalnom rezolucijom od 1024 x 768 i efektima koji se meฤusobno iskljuฤuju (anti-aliasing automatski iskljuฤuje dinamiฤka svetla i senke) ovo je jedna od tehniฤki najzaostalijih igara koje su u poslednje vreme izaลกle na trลพiลกte. Zvuฤna podloga isto tako nije za pohvalu, jer ฤete pored povremenih uzdaha ฤuti loลกe glasove i jako sumnjiv izbor muzike, koja se kreฤe od kvazimetalnih rifova do kvaziklasiฤne japanske. Jedina svetla stvar je zabavni element od nekih pola sata i podrลกka za igranje za dva igraฤa na jednom kompjuteru, ali to je sigurno premalo za danaลกnje standarde.
Korisni linkovi
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com