Veฤ prvih dana svog ลพivota lanad pada u niz iskuลกenja i opasnosti. Priroda se, meฤutim, postarala za svoje stanovnike, nauฤivลกi ih da slede uroฤeni nagon, koji ฤe ih bezbedno provesti kroz niz neลพeljenih situacija. Lanad brzo raste i uฤi.
Lane pripada prirodi i deli sudbinu svog krda. Svojom ljupkom njuลกkicom, krupnim oฤima i slabaลกnim telom iลกaranim svetlim pegama to neลพno malo stvorenje u ฤoveku budi ลพelju da ga zaลกtiti, da ga tako bespomoฤno uzme i odnese u bezbednost, gde ฤe mu, po pogreลกnom uverenju ฤoveka, omoguฤiti da preลพivi. Tu nastaje greลกka koja se ponavlja kad god ljudi uzmu lanad, odnesu ih kuฤi, othrane i kasnije ne znaju ลกta ฤe s njima.
Lane raste brzo i veฤ sledeฤeg leta postaje odrasla ลพivotinja u kojoj poฤinje da se budi neodoljiv nagon za slobodom. ลฝivotinja postaje tuลพna, agresivna, nostalgiฤna i oฤigledno je da pati. Neke ลพivotinje mogu biti veoma opasne i naneti teลกke povrede svojim hraniocima. Pa, ako je ฤovekova namera da zaลกtiti lane bila plemenita, shvatiฤe koliko je pogreลกio.
ล ta onda uraditi? ฤovek u takvoj situaciji najฤeลกฤe puลกta ลพivotinju u prirodu, gde ova strada od prve opasnosti na koju naiฤe, jer nije nauฤila da se zaลกtiti. Sve to se deลกava jer ljudi ponekad zaboravljaju staru i proverenu istinu – da divljaฤ pripada prirodi. Ona ne trpi zarobljeniลกtvo, u njemu pati, ฤezne za pripadnicima svoje vrste.
Punu lepotu divljaฤi zato nikada neฤemo videti po kavezima, a sama priroda bez divljaฤi je nepotpuna, nedoreฤena i pre svega prazna. Zato, kada sledeฤi put poลพelite da pomognete malim i bespomoฤnim ลพivotinjama, uฤinite to na neki drugi naฤin, ali ih nikako nemojte odvajati od njihovog prirodnog staniลกta i njihovih roditelja. Priroda ipak ima svoje zakone, koji se moraju poลกtovati, ma koliko na prvi pogled izgledali surovo. Ne zaboravimo da smo i mi deo te iste prirode.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com