Deca su divna, i divno je imati ih, ali ima onih koji od dece oฤekuju neลกto ลกto deca jednostavno nisu. Oฤekuju da im uspeh deteta zameni to ลกto oni sami u neฤemu nisu uspeli, i smatraju dete nezahvalnim ako ono ima drugaฤije ลพelje i planove.
Neretko, uz to ide i priฤa o ลพrtvovanju. Recimo, mama je ostala u drugom stanju dok je bila na drugoj godini prava, reลกila je da rodi i prekinula je studije, na koje se nikad nije vratila. Kasnije, detetu priฤa da se ona ลพrtvovala za njega, mogla je da ima dobru karijeru kao pravnik, da bude i doktor prava, ali, eto, ลพrtvovala se za dete. I sad ลพeli da to dete ima uspeลกnu pravniฤku karijeru i da bude doktor prava, a dete, recimo, ลพeli da studira neลกto drugo, ili ne ลพeli da studira uopลกte, oboลพava automobile i ลพeli da bude automehaniฤar. Mama to shvati kao izdaju – sve je ลพrtvovala za dete, a ono je sada nezahvalno (uzgred, uopลกte nije sigurno da bi mama postala doktor prava ฤak i da nije rodila, nije bila baลก neki student).
Sliฤnih primera ima mnogo. Iz ovog ili onog razloga roditelji ne ostvare neku svoju ambiciju – razlog ฤesto nema veze sa detetom, veฤ sa time ลกto je taj roditelj odustao, ili nije ni imao kapacitet za ostvarivanje takve ambicije, a kao „zgodan izgovor“ mu je doลกlo ลพrtvovanje za dete – i onda zahtevaju da tu ambiciju ostvari dete. I misle da ฤe onda nestati taj oseฤaj neuspeha koji imaju. A neฤe.
Ako vam ne uspe da neลกto postignete, neฤe vas uteลกiti ako to postigne vaลกe dete. Ne kaลพemo, radovaฤete se uspehu svog deteta, to je normalno, ali i dalje to konkretno postignuฤe (pravniฤka karijera, na primer) neฤe biti vaลกe. I oseฤaj neuspeha ฤe ostati. Neretko, roditelji, kada nateraju dete da uฤini ono ลกto oni ลพele, i dete postigne uspeh, shvate da i dalje imaju oseฤaj neuspeha, pa teraju dete na sve viลกe i viลกe, nikada nisu zadovoljni njime, i odbijaju da prihvate da zapravo nisu zadovoljni sobom – a, jasno, lakลกe je terati dete da postigne uspeh u karijeri nego taj uspeh postiฤi sam. I to uniลกti odnos izmeฤu roditelja i deteta, dete se oseฤa nevoljenim i kao da je izneverilo roditeljska oฤekivanja, a roditelji su nezadovoljni pa su nezadovoljni.
Ukoliko ลพelite uspeh u nekoj odreฤenoj stvari, jedino ลกto ฤe vam pruลพiti zadovoljstvo i oseฤaj postignuฤa jeste da u tome uspete vi – ne neko drugi, pa ni vaลกe dete. Da i ne spominjemo da je dete osoba za sebe, sa sopstvenim snovima, nadama i ลพeljama, i da je potpuno nefer nametati mu tuฤe, kako bi postalo zamena za neฤiji uspeh.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com