Moลพe se desiti da vam je za neku akciju potreban saveznik; to neretko moลพe da bude i vaลกe sopstveno dete (zavisi o kakvoj se akciji radi, naravno). Savezniลกtva izmeฤu dece i roditelja nisu nikakva retkost, samo ลกto treba obratiti paลพnju na to da ima i dobrih i loลกih savezniลกtava. Na ลกta konkretno mislimo?
Nekada se pojavi potreba da se obavi odreฤen zadatak. To moลพe biti neลกto relativno jednostavno, kao ลกto je kompletno ฤiลกฤenje stana (nismo rekli da je zadatak i fiziฤki lak). Tada, kako ne biste „krepali“ od posla, ako ne moลพete ni sa kim drugim (suprug vam je, recimo, na poslovnom putu, a vama se dopada ideja da ga doฤeka cakum-pakum sreฤen stan), moลพete sklopiti neku vrstu saveza s detetom i podeliti obaveze oko ฤiลกฤenja. Prednost ovakvog saveza nad tim da detetu samo zadate spisak obaveza jeste ลกto se ono tada oseฤa kao punopravni uฤesnik u „misiji“, a ne samo kao neko ko izvrลกava nareฤenja, to jest, obavlja dosadne poslove, pa ฤe se s viลกe energije i entuzijazma prihvatiti posla. Ovo je dobra i zdrava vrsta savezniลกtva: sklopi se onda kada je neลกto potrebno obaviti i nestane samo od sebe kada je zadatak izvrลกen.
Naลพalost, postoji i ona druga, veoma ruลพna vrsta savezniลกtva. Ono se, u suลกtini, ne sklapa za neลกto, veฤ protiv neฤega ili, joลก ฤeลกฤe, protiv nekog. Najtipiฤniji i najruลพniji primer ovakvog savezniลกtva jeste savez izmeฤu jednog roditelja i jednog deteta, a protiv drugog roditelja. Na primer, ฤerka postaje mala mamina drugarica koja joj uvek drลพi stranu, a oca omalovaลพava, ili sin postaje tatin mali drugar koji se u svemu trudi da ugodi ocu – a u takvim situacijama to ฤesto ispadne poniลพavanje majke.
Ova druga vrsta saveza se veoma loลกe odraลพava na sve uฤesnike. Dete je optereฤeno neฤim ฤime dete ne bi smelo da bude optereฤeno (odrasli sukob koji imaju treba da reลกe izmeฤu sebe, a ne da iskoriลกฤavaju decu kako bi povredili jedno drugo), govori mu se da mu onaj drugi roditelj ne treba i da se na njega ne moลพe osloniti, da nije dobar ni za ลกta. Tada dete s jedne strane ลพeli da pomogne roditelju savezniku, za koga oseฤa da je na neki naฤin ugroลพen, a s druge strane mu nije sasvim jasno kako bi trebalo da se postavi prema izopลกtenom roditelju, koga ipak voli i ฤiju ljubav ipak ลพeli.
Izopลกteni roditelj je, naravno, povreฤen time ลกto je njegovo sopstveno dete okrenuto protiv njega i ลกto s njim ne moลพe imati normalan odnos, a ni roditelj saveznik u suลกtini ne dobija niลกta pozitivno – samo rastura sopstvenu porodicu i svom detetu uskraฤuje neลกto ลกto mu ne bi smelo biti uskraฤeno, a to je primanje ljubavi i paลพnje drugog roditelja.
Dakle, savezniลกtvo s detetom, da ili ne? Ako je to privremeni savez kako bi se obavio neki pozitivan zadatak (povreฤivanje ma koga, ma zbog ฤega, ne moลพe biti pozitivno, a ukljuฤivanje deteta u takvu igru je prljavo i sramotno), apsolutno da. Meฤutim, ako je to savez protiv nekoga, apsolutno ne – zarad dobra svih, a najviลกe zarad dobra samog deteta.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com