Savez s detetom protiv drugog roditelja

Moลพe se desiti da vam je za neku akciju potreban saveznik; to neretko moลพe da bude i vaลกe sopstveno dete (zavisi o kakvoj se akciji radi, naravno). Savezniลกtva izmeฤ‘u dece i roditelja nisu nikakva retkost, samo ลกto treba obratiti paลพnju na to da ima i dobrih i loลกih savezniลกtava. Na ลกta konkretno mislimo?

Nekada se pojavi potreba da se obavi odreฤ‘en zadatak. To moลพe biti neลกto relativno jednostavno, kao ลกto je kompletno ฤiลกฤ‡enje stana (nismo rekli da je zadatak i fiziฤki lak). Tada, kako ne biste „krepali“ od posla, ako ne moลพete ni sa kim drugim (suprug vam je, recimo, na poslovnom putu, a vama se dopada ideja da ga doฤeka cakum-pakum sreฤ‘en stan), moลพete sklopiti neku vrstu saveza s detetom i podeliti obaveze oko ฤiลกฤ‡enja. Prednost ovakvog saveza nad tim da detetu samo zadate spisak obaveza jeste ลกto se ono tada oseฤ‡a kao punopravni uฤesnik u „misiji“, a ne samo kao neko ko izvrลกava nareฤ‘enja, to jest, obavlja dosadne poslove, pa ฤ‡e se s viลกe energije i entuzijazma prihvatiti posla. Ovo je dobra i zdrava vrsta savezniลกtva: sklopi se onda kada je neลกto potrebno obaviti i nestane samo od sebe kada je zadatak izvrลกen.

Naลพalost, postoji i ona druga, veoma ruลพna vrsta savezniลกtva. Ono se, u suลกtini, ne sklapa za neลกto, veฤ‡ protiv neฤega ili, joลก ฤeลกฤ‡e, protiv nekog. Najtipiฤniji i najruลพniji primer ovakvog savezniลกtva jeste savez izmeฤ‘u jednog roditelja i jednog deteta, a protiv drugog roditelja. Na primer, ฤ‡erka postaje mala mamina drugarica koja joj uvek drลพi stranu, a oca omalovaลพava, ili sin postaje tatin mali drugar koji se u svemu trudi da ugodi ocu – a u takvim situacijama to ฤesto ispadne poniลพavanje majke.

Ova druga vrsta saveza se veoma loลกe odraลพava na sve uฤesnike. Dete je optereฤ‡eno neฤim ฤime dete ne bi smelo da bude optereฤ‡eno (odrasli sukob koji imaju treba da reลกe izmeฤ‘u sebe, a ne da iskoriลกฤ‡avaju decu kako bi povredili jedno drugo), govori mu se da mu onaj drugi roditelj ne treba i da se na njega ne moลพe osloniti, da nije dobar ni za ลกta. Tada dete s jedne strane ลพeli da pomogne roditelju savezniku, za koga oseฤ‡a da je na neki naฤin ugroลพen, a s druge strane mu nije sasvim jasno kako bi trebalo da se postavi prema izopลกtenom roditelju, koga ipak voli i ฤiju ljubav ipak ลพeli.

Izopลกteni roditelj je, naravno, povreฤ‘en time ลกto je njegovo sopstveno dete okrenuto protiv njega i ลกto s njim ne moลพe imati normalan odnos, a ni roditelj saveznik u suลกtini ne dobija niลกta pozitivno – samo rastura sopstvenu porodicu i svom detetu uskraฤ‡uje neลกto ลกto mu ne bi smelo biti uskraฤ‡eno, a to je primanje ljubavi i paลพnje drugog roditelja.

Dakle, savezniลกtvo s detetom, da ili ne? Ako je to privremeni savez kako bi se obavio neki pozitivan zadatak (povreฤ‘ivanje ma koga, ma zbog ฤega, ne moลพe biti pozitivno, a ukljuฤivanje deteta u takvu igru je prljavo i sramotno), apsolutno da. Meฤ‘utim, ako je to savez protiv nekoga, apsolutno ne – zarad dobra svih, a najviลกe zarad dobra samog deteta.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com