Svaki roditelj će se uzrujati kad njegovo dete počne da vrišti. Ono što ne znaju svi jeste da u nekim situacijama dečje vrištanje treba jednostavno ignorisati, ma koliko to moglo da zvuči nehumano.
Naravno, ne mislimo na bilo koju situaciju kada je dete povređeno, kada vrišti zbog bola, kada mu je neophodna pomoć. Ipak, veliki broj dece između treće i pete godine starosti sklon je povremenim napadima besa. Ti napadi besa često su praćeni vrištanjem, bacanjem na pod, ili se dete uhvati za zid i vrišti. A, barem koliko vi možete da vidite, nije mu ništa – nije se udarilo, nije se povredilo, ništa mu se nije desilo.
Stručnjaci kažu da su u ovom uzrastu ovakvi napadi besa sasvim normalna pojava i da se ne treba uzrujavati oko toga. Dete nije povređeno i nije mu potrebna pomoć, zapravo, ovakav histerični napad je najbolje ignorisati. Neki roditelji ne mogu da se suzdrže, pa odmah prilaze detetu, pitaju ga šta mu je, šta hoće, i onda mu povlađuju u svemu što traži, ne bi li se smirilo. Takvo ponašanje je greška; sve što se time postigne jeste da dete zaključi da je vrištanje veoma efikasan način da dobije sve što poželi. Roditelji koji ovako postupe postanu robovi hirova trogodišnjaka (četvorogodišnjaka, petogodišnjaka – nekada se vrištanje i dreka nastave i nakon pete godine, ako dete zaključi da mu je to od koristi).
Šta učiniti kad mališan dobije histerični napad? Ako je dete zdravo, ako ste videli da nije povređeno, ignorišite njegovu histeriju. To je samo faza kroz koju prolazi, a ako tu fazu pravilno tretirate, to jest, ignorišete napade histerije, dete će s vremenom samo od sebe prestati. Znamo da to nije uvek lako, naročito ako su prisutni i drugi ljudi, ali ako jednom popustite, dete će izvoditi svoj "šou" svaki put kad nekog ima u blizini i očekivati da udovoljite svemu što mu padne na pamet.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com