Nije retka ideja da majka mora da se u potpunosti posveti svojoj deci, u toj meri da sve drugo iskljuฤi iz svog ลพivota, da mora da se ลพrtvuje za svoju decu, a ako ne postupi tako, onda ona nije dobra majka, i neลกto nije u redu s njom kao sa ลพenom. Ta ideja je potpuno pogreลกna.
Svakako da majka treba da vodi raฤuna o svojoj deci, osim ako je neลกto ne onemoguฤi da to uฤini (teลกka bolest, na primer – moลพe da i dalje voli svoju decu, ali fiziฤki ne bude u stanju da se brine o njima). Normalno je da mama voli svoju decu i brine se o njihovim potrebama (i tata bi trebalo da brine o svojoj deci, naravno), ali to nikako ne znaฤi da mora da u potpunosti zaboravi na svoje potrebe, kao i na to da nije samo mama, da u njenom ลพivotu postoje i druge stvari. Ona je i neฤija ฤerka, neฤija supruga, ima svoja interesovanja, posao, neฤija je prijateljica, neฤija roฤaka, ima svoje snove koji ne moraju svi biti samo i jedino o dobrobiti njene dece…
Sve navedeno moลพe se ฤiniti oฤiglednim, a opet, i dalje postoje ลพene koje se, ฤak i ako intimno veruju u to ลกto smo rekli, ne usuฤuju da postupaju u skladu s tim, stide se da vode raฤuna i o svojim potrebama. Sav novac ฤe troลกiti samo na decu, na sebe tek toliko da imaju bar neลกto da obuku i da ne umru od gladi; gladne ฤe ฤekati da deca doฤu iz ลกkole i jeลกฤe tek kad se dete najede; ako su samohrane majke, odreฤi ฤe se makar i pokuลกaja da naฤu partnera jer se boje kakav bi bio prema njihovoj deci (tu dodatni problem prave muลกkarci koji bi odbili da prihvate partnerkinu decu kao svoju – ne kaลพemo da su svi muลกkarci takvi, ali ima i takvih); neฤe ni pokuลกati da ostvare neke svoje snove nego ฤe svu energiju usmeriti na to da dete "izvedu na pravi put"; ako se s nekim druลพe, to ฤe uvek biti povezano s decom (decu ฤe voditi kod bake i deke, kod ujaka i tetaka, druลพiฤe se s mamama prijatelja svoje dece)…
Ovakvo ponaลกanje nikome ne koristi. Ne koristi mami, jer ona oseฤa da nije ispunila ono ลกto ฤezne da ispuni, to nazove ลพrtvovanjem za decu, i kasnije, kad se deca osamostale, to ne moลพe da podnese jer viลกe nema niลกta drugo – a odrasla deca bi da vode svoj ลพivot, ne ลพele sve vreme da budu uz majku. A ne koristi ni deci, ne zaista, jer detinjstvo provedu oseฤajuฤi se krivim ลกto se mama ลพrtvuje za njih, gladna je zbog njih, smeta im kad majka svoje neostvarene snove pokuลกava da ostvari preko njih… Ovakav odnos je optereฤujuฤi i u velikoj meri neproduktivan i za majku i za decu.
Nijedna ลพena ne bi trebalo da zaboravi da, ma koliko joj uloga majke svoje dece bila vaลพna, ona nije samo to, veฤ je i mnogo toga drugog. I trebalo bi se setiti i da je sreฤna i zadovoljna mama ono ลกto svako dete ลพeli – nema tog deteta koje voli da mama bude gladna zbog njega, da se ลพrtvuje zbog njega (i neretko mu pruลพa stvari koje dete zapravo ne ลพeli, a mnogo bi radije videlo veselu i sreฤnu mamu). Niti bi trebalo oseฤati krivicu ลกto se brinete i o sebi, jer time ne ฤinite samo sebe sreฤnijom i ispunjenijom, veฤ unosite i mnogo viลกe radosti u ลพivot svoje voljene dece.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com