U jednu rečenicu stane cela filozofija života: „Lek za sve je slana voda – znoj, suze i more.“
Ova misao, koji se pripisuje Karen Bliksen, danskoj književnici, koliko poetska, toliko i životno tačna, govori o tri prirodna izvora izlečenja koji su oduvek bili uz čoveka – u radu, emocijama i prirodi.
Znoj – lek kroz trud i rad
Znoj je simbol napora, discipline i lične borbe. Bilo da se znojimo na poslu, u teretani, na polju ili u nekoj ličnoj životnoj borbi, to je znak da ne odustajemo. Telo koje se znoji, živi i pokušava. Kroz znoj otpuštamo stres, izbacujemo toksine, ali i pokazujemo posvećenost. Rad i trud ne garantuju odmah rezultat, ali donose osećaj svrhe i snage. U vremenu kada se sve traži brzo i lako, znoj nas podseća na vrednost procesa.
Suze – lek kroz emocije
Suze su često potisnuti, ali moćan lek. One su manifestacija tuge, bola, gubitka, ali i radosti, olakšanja i katarze. Plakanje nije slabost – to je hrabrost da se osećanja puste napolje. Suze čiste dušu kao što kiša čisti nebo. U suzama nalazimo ljudskost, saosećanje i povezanost. One nam pomažu da preživimo emotivne udare koje reči ne mogu da izleče.
More – lek kroz prirodu i tišinu
More ima gotovo mitsku snagu izlečenja. Njegov šum smiruje um, njegov horizont otvara duh, a slana voda leči rane – kako fizičke, tako i psihičke. More nas podseća na sopstvenu malenkost pred veličinom sveta, ali i na to koliko snage nosimo u sebi. U njegovim talasima pronalazimo tišinu koja nam često nedostaje. More nas uči strpljenju, prihvatanju i neprekidnom kretanju – jer talasi ne prestaju.
Tri elementa, jedan lek
Znoj, suze i more – svaki od njih je na svoj način gorko-slan, ali u toj gorčini krije se snaga, čistoća i obnova. Karen Bliksen nije pisala samo lepe rečenice – pisala je istine. Ova nas podseća da lekovi za dušu nisu uvek složeni. Ponekad su jednostavni, prirodni i već u nama. Samo ih treba pustiti da deluju.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com