Tužan dan za srpsku kimematografiju. Nema više jednog od najboljih. Otišao je u večnost. Petar Kralj preminuo je 10. novembra u 70. godini života posle duge i teške bolesti.
Rođen je 4. aprila 1941. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Bio je član Ateljea 212 od 1968. do 1979. godine, kada je prešao u slobodne umetnike. Najviše predstava igrao je u Ateljeu 212 i Narodnom pozorištu. Dobitnik je mnogih priznanja, između ostalog "Joakim Vujić", "Miloš Žutić", "Raša Plaović", najprestižnije glumačke nagrade – "Dobričin prsten" (1996. godine) za životno delo, "Pavle Vujisić" (2006. godine), takođe za životno delo, kao i nagrade za životno delo na Sterijinom pozorju koju je primio prošle godine.
Naslovnu ulogu u monodrami "Živeo život Tola Manojlović" na sceni Ateljea 212 neprekidno je igrao više od četiri decenije, ili više od 400 puta, i tako postavio svojevrstan rekord u svetskim razmerama. Poslednju premijeru Petar Kralj je odigrao u Ateljeu 212 sa Svetlanom – Cecom Bojković, i to predstavu "Matica" Rahima Burhe.
Igrao je u filmovima "Roj", "Hajka", "Poseban tretman", "Sok od šljiva", "O pokojniku sve najlepše", "Una", "Kako sam sistematski uništavan od idiota", "Dogodilo se na današnji dan", "Oktoberfest", "Boj na Kosovu", "Početni udarac", "Andergraund", "Tri letnja dana", "Mali svet", "Sinovci", "Diši duboko", "Konji vrani", "Kad porastem, biću kengur" i mnogim drugim. Veliku popularnost stekao je igrajući u televizijskim serijama "Bolji život", "Zaboravljeni", "Srećni ljudi", "Kraj dinastije Obrenović", "Gore-dole", "Porodično blago", "Stižu dolari", "Bela lađa", "Mile protiv tranzicije".
Nek mu je večna slava i hvala!
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.
Neverovatno, ali, nažalost, istinito, ostadosmo u tako kratkom vremenu bez plejade velikana našeg glumišta. Tužna, brza i prerana smena koju mi, malo stariji, najbolje osećamo. Pera Kralj, zaista se prezivao kako je i glumio. Neka mu je večna slava i hvala.