Sad se verovatno pitate ลกta tu taฤno ne valja. Kao ลกto smo veฤ rekli, RPG je uveliko odvojen od akcionog TPS dela, koji je u suลกtini okosnica same igre. Iako se ta dva elementa meฤusobno proลพimaju na nekoliko mesta, akcija (ili joลก gore, stealth) je kvalitetom veoma daleko od pozitivnog iskustva kakvo bi se moglo pripisati RPG delu. Konkretnije reฤeno, dve stvari u ovom naslovu totalno ubijaju svaku ลพelju za igrom. Prva je uopลกteno nedoraฤen sistem napucavanja. Da je Alpha Protocol kojim sluฤajem samo TPS, kritika bi ga ลพivog pokopala.
U ovoj igri je mnogo lakลกe dotrฤati do neprijatelja i prebiti ga na mrtvo ime nego mu spraลกiti metak u ฤelo. Za nekoga ko bi trebalo da bude vrhunski agent supertajne organizacije Tornton cilja kao neki smotanko. Izvesti jednostavan headshot ovde je pravo umeฤe, a izbeฤi protivnike ลกunjanjem (bez kasnijih nadogradnji sposobnosti) praktiฤno je nemoguฤa misija. Sistem zaklona u Alpha Protocol-u verovatno je jedan od najloลกijih primera zaลกtite ikada, krut je i ne nudi mnogo opcija, a posebno iritira njegovo izvoฤenje, koje se ne vrลกi drลพanjem tastera nego pritiskom na njega, ลกto je u pojedinim sluฤajevima konfuzno i zavrลกava se tragiฤnim ishodom.
Oseฤaj napucavanja na kraju je suviลกe arkadan. Ali to ne prilazi ni blizu katastrofi od veลกtaฤke (ne)inteligencije. Kako uopลกte opisati tu strahotu? Kao suludu grotesku punu bagova, kakvu u visokobudลพetnim igrama nismo videli veฤ godinama? Protivnici u Alpha Protocol-u uverljivo su retardirani kada je borba u pitanju, a s druge strane imaju nedostiลพna ฤula kada treba da vas spaze dok se ลกunjate. Ta kombinacija je i inaฤe ubitaฤna, tako da borba jednostavno ne prolazi bez komiฤnih scena, a stelt bez konstantne frustracije. Osim kada igra od vas ne traลพi drugaฤije, nema razloga da se kroz ฤitav nivo ne probijete reลกetajuฤi sve na putu. Nije da ฤe vam iko pruลพiti nekakav inteligentni otpor, protivnici ipak nisu toliko pametni da odu u zaklon.
Dakle, jasno i glasno, koliko RPG elementi ฤine ovu igru solidnim naslovom, toliko ga oni akcioni uniลกtavaju. Naลพalost, to ne znaฤi da smo na nuli, jer Alpha Protocol ima joลก negativnih strana. Vizuelna prezentacija je, primera radi, jedna od njih. Iako grafika ne igra neku veliku ulogu, ona je u Alpha Protocol-u toliko loลกa da bismo je mogli nazvati i zastarelom. A to ipak nije sluฤaj, jer iza igre stoji Unreal Engine 3, zverka kojoj se i danas divimo kod ostalih igara.
Meฤutim u Alpha Protocol-u sve izgleda ลพalosno loลกe, teksture su mutne i njihovo uฤitavanje ponekad kasni, likovi su odraฤeni u bezobrazno malo poligona, a PC verziji hroniฤno nedostaju opcije za anti-aliasing i filtriranje slike. Dobru optimizaciju zato ne priznajemo, jer to nije nikakvo opravdanje. Zvuk je, kao i sama igra, poloviฤnog kvaliteta. Glasovna gluma je prihvatljiva, glasovi su odraฤeni profesionalno i na pravi naฤin poboljลกavaju zanimljiv koncept dijaloga. Muzika je, s druge strane, neprimetna i ni po ฤemu nije vredna pomena.
Zakljuฤak je kod osrednjih igara uvek komplikovana stvar. S odliฤnim i loลกim igrama je lako, ali kod nekakvog srednjeg ranga igara nikad ne moลพete imati ustaljeno i jednostavno objaลกnjenje niลพe ocene. Prema tome, neki zakljuฤak uvek je ponavljanje veฤ reฤenog. Alpha Protocol je igra s dva lica. Ponudio nam je dobru priฤu i nekoliko zanimljivih ideja, ali sama realizacija je definitivno razoฤarala u kljuฤnom delu igre. Ne moลพe se zato reฤi da ovaj naslov nije vredan paลพnje, ali isto tako ne moลพe se ni ignorisati niz neopravdanih propusta zasluลพnih za uniลกtenje inaฤe perspektivnog iskustva, koje sada ne moลพemo preporuฤiti kao pravu zabavu.
Korisni linkovi
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com