U trendu

Etno ugođaj u SKC-u – održan koncert sastava „Arhai“

Nažalost malobrojna, beogradska publika imala je u utorak 19. februara uveče priliku i zadovoljstvo da se u velikoj sali SKC-a susretne sa svežim, nadahnutim i posve novim “čitanjem” muzičke baštine i tradicije Srbije i Balkana uopšte. Reč je o vokalno-instrumentalnom sastavu Arhai, koji je prisutnima u SKC-u svojim gotovo jednoipočasovnim koncertom pričinio neobično kvalitetan muzički ugođaj, uspostavivši na trenutak jasnu vezu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ovih prostora i pruživši svima mnogo energije, ali i materijala za razmišljanje.

Zajednički imenitelj muzici koju je te večeri bilo moguće čuti svakako jeste impulsivnost i energičnost, utkana u iskonske ritmove Balkanskog poluostrva i sa izuzetnom veštinom artikulisana kako kroz autorske instrumentale Jovane Backović, tako i kroz originalne i zahtevne harmonizacije izvornih narodnih pesama koje su, pored Jovane, izvodile i Iva Nenić, Sanja Kunjadić i Miona Backović. Sestre Backović su svoju umešnost pokazale i na instrumentima (klavir i udaraljke), dok ostatak instrumentalnog dela sastava čine Aleksandar Pavlović (violončelo), Tamara Dragićević (flauta) i Jasmina Dragićević (gitara), koji su takođe bili po meri visoko postavljenih standarda.

Vešto se krećući na razmeđi tradicionalnog i modernog, prikazani rezultati dosadašnjeg rada sastava Arhai mogli bi se, koncepcijski, svrstati u dve ravni muzičkog mišljenja: autorsku muziku (instrumentalna i vokalno–instrumentalna) koja je delo Jovane Backović (ona je ujedno i frontwoman, ako sastavu ovog profila priliči takva formulacija) i aranžmane tradicionalnih pesama, kako a cappella, tako i vokalno-instrumentalne. Odnos prema tradicionalnom pak ovaj sastav vidi na dvojak način: kao preuzimanje i novo čitanje segmenata vokalne tradicije Srbije i, šire, Balkana sa jedne strane i kao spajanje elemenata tradicije sa elementima ambijentalne i jazz muzike sa druge. I jednom i drugom pristupu svojstven je, a to je tokom koncerta i pokazano, čvrst i dosledan autorski pečat i stav. Čini se da su publika i izvođači na mahove čak disali u istom ritmu, a artikulaciono ujednačeni pasaži su se znalački i sa merom povremeno pretapali u dobro dozirane i umešno oblikovane temperamentnije momente.

Izvesne formalne primedbe mogle bi se uputiti prividnom razilaženju dveju rečenih koncepcija koje čine okosnicu repertoara, ali one iščezavaju pred činjenicom da ceo izvedeni opus sastava Arhai izvesno konvergira istom cilju i odiše autorskom i izvođačkom konzistencijom. Osim toga, očigledna je intencija članova ovog sastava da se na prikazanom nikako ne zaustave, već da nastave svoje, svih pohvala vredno, istraživanje nacionalne i regionalne muzičke i, šire posmatrano, kulturne matrice, kao i mogućnosti njenog tumačenja u diskursu recentnog civilizacijskog okruženja.

Posebni komplimenti moraju se izreći i visokom izvođačkom kvalitetu ovog događaja. Usklađenost glasova i instrumenata održavana je čitavo vreme na zadivljujućem nivou, a čak su i pojedine harmonski i melodijski vrlo zahtevne deonice izvedene sa filigranskom preciznošću i perfekcijom u tumačenju koja nikako ne umanjuje njihovu toplinu i senzibilnost. Nekoliko zanemarljivih propusta koje je bilo moguće čuti prosto nestaju pred stamenošću, kvalitetom i snagom predstavljene celine.

Slaba medijska propraćenost ovog događaja svakako nije minus za Arhai. Njihova snaga, autentičnost, preciznost, suptilnost i ozbiljnost, naboj i potentnost sadržana u svakoj numeri, a zašto ne reći i – sceničnost i šarm sastava u celini, a njegovog vokalnog dela naročito, jemstvo su im svetle budućnosti, pod uslovom da nastave kursom koji su hrabro zacrtali i na ovom koncertu pokazali. Za prestoničke medije, međutim, gotovo apsolutni izostanak ovog događaja iz njihovih pregleda predstavlja više nego minus. On je dokaz potpunog odsustva svesti o svetskim trendovima, ali, što je mnogo teže, i o značaju živog i aktivnog pristupa sopstvenom kulturnom i civilizacijskom identitetu. Potonje je, nažalost, opšte mesto u današnjem društvenom miljeu Srbije, izgubljenom usled nepostojanja kvalitetnog mainstream-a i udavljenom u bespućima osrednjosti.

Sutra u Kulturi čitajte i intervju sa Jovanom Backović i Ivom Nenić, u kojem one govore o svom viđenju kulture, umetnosti, muzike, domaće scene i njene budućnosti.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.