U trendu

Italijanska predstava „NajlepÅ¡i pozdravi“ u Bitef teatru

BEOGRAD – Italijanska predstava „NajlepÅ¡i pozdravi“ koreografa i izvođača Marka D’Agostina iz Bolonje biće izvedena sutra veče u Bitef teatru u okviru 19. Beogradskog festivala igre.

Tekst ovog solo igračkog komada, osim koreografa, potpisuju joÅ¡ troje autora – Kjara Bersani, Azura D’Agostino i Vendi Hjuston, a projekat je posvećen čuvenom britanskom umetniku savremene igre NajdÅŸelu Černoku (1960-2012).

Kako je naveo D’Agostin u tekstu kataloga i programa svoje predstave, upoznao je NajdÅŸela 2010. godine i odmah krenuo da sarađuje sa njim.

„Taj susret sa njim je ucrtao jasnu odrednicu u mom razumevanju performansa. Upotreba igre je postala scenski horizont bezbrojnih mogućnosti”, naveo je italijanski umetnik.

Scensko delo „NajlepÅ¡i pozdravi“ je pismo koje italijanski autor piÅ¡e sa zakaÅ¡njenjem od 8 godina, nekome ko viÅ¡e ne moÅŸe da odgovori, prema njegovim navodima.

On je istakao da je istraÅŸivao prevod Otavia Fatike koji je predstavio fiktivnu prepisku između engleskog pesnika Roberta Lovela (1771-1796) i američke pesnikinje i spisateljice kratkih priča Elizabet BiÅ¡op (1911-1979), dobitnice Pulicerove nagrade 1956. godine.

Dvoje knjiÅŸevnika su ÅŸiveli u razmaku od dva veka i koreograf – igrač D’Agostin je zapisao da – pisma koja su dostavljena prekasno, ne podrazumevaju samo puko trajanje putovanja, već umesto sazveÅŸÄ‘a, nude mlečni put sadaÅ¡njosti.

„Zato sa ovog mesta, upućujem poziv publici: zapevajmo svi zajedno o nostalgiji koja nam pripada, jer moÅŸda nismo stigli na vreme da kaÅŸemo sve Å¡ta smo ÅŸeleli. U senci vremena koje protiče i pod svetlošću koju NajdÅŸel neprestano projektuje na scenu, učinimo da ovaj uporni refren odzvanja, odmotajmo prazan list papira pred svojim očima i zapitajmo se: kako ÅŸelimo da započnemo jedno nemoguće pismo, kad nam je već isteklo vreme”, istakao je italijanski svestrani kreativac.

Pismo je napisala spomenuta Vendi Hjuston, a nikada nije poslala njenom prijatelju i kolegi NajdÅŸelu Černoku, samo nekoliko dana pre nego Å¡to je umro u avgustu 2012. sa svega 52 godine.

„NajdÅŸel Černok je bio sjajan zabavljač. Njegov ples je imao očajničku oÅ¡trinu, visio je na ivici ponora. U očima onih koji su ga poznavali, oličavao je mogućnost da se sve moÅŸe desiti i eksplodirati na sceni“, naglasio je Marko D’Agostin.

Svetska premijera jednočasovnog solo komada „NajlepÅ¡i pozdravi“ je izvedena tokom pandemije 2020. godine u prostoru Julidans u Amsterdamu.

NajdÅŸel Černok je bio rođen u Mančesteru, studirao je u Kraljevskom velÅ¡kom koledÅŸu Muzike i Drame u Kardifu, da bi kasnije otiÅ¡ao u Londonsku Å¡kolu savremenog plesa (1981), a kasnije ga je put odveo u velike igračke kompanije.

Poznat je po vaÅŸnoj trupi „DV8 Fizički teatar“ koju je osnovao 1993. godine, a nakon odlaska iz te grupe, kreirao je istaknute solo projekte – „Human Being“, „Hell Bent“, „Original Sin“, „Resurrection and Frank“, koji su pruÅŸili tematiku – ljubavi, usamljenosti, nihilizma i iskupljenja.

Stvorio je i trupu “Nigel Ćarnock + Company” 1995. godine, ali je nastavio da postavlja komade drugih kompanija širom Velike Britanije i inostranstva.

DramaturÅ¡ke savete predstavi iz Bolonje o ovom britanskom umetniku su dali – Kjara Bersani, Klaudio Ćiri, Alesandro Skjaroni, a konsultanti za istoriju su – Roberto Kasaroto i Arhiva NajdÅŸel Černok.

„Neprekidni vatromet umeća.“NajlepÅ¡i pozdravi“ viđeni na premijeri, već imaju sve kvalitete da donesu uspeh”, reči su hvale u svetskim medijima o predstavi.

Marko D’Agostin je italijanski umetnik u oblasti igre i performansa i njegov rad istraÅŸuje ulogu i funkciju sećanja, gde je teÅŸiÅ¡te na odnosu između izvođača i gledaoca.

Sarađivao je kao igrač sa mnogim svetskim koreografima – Jasmin Goder, Rozmari Bačer, Vendi Hjuston i Emio Greko, i trupama – Klaudije Kasteluči, Rafaela Sancija, Alesandra Å aronija, Liz Santoro, Iris Erez, Tabee Martin.

(Tanjug)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.