U trendu

Neko odmara, neko radi, a neko izmišlja novi nemački pravopis

Čujem da je ova rubrika pomenuta na televiziji B92, u raspravama povodom nekih ocena o (ne)pismenosti „Glasa javnosti“. U isto vreme, od nekoliko čitalaca dobijam pisma koja svedoče da dobra stara „Politika“, u jezičkom pogledu, sve više liči na „Glas“. Da postoji neka „tajna veza“ između ta dva lista pokazuje i jedan dopis… Ali pođimo redom.

Gordana Galogaža mi šalje iz „Politike“ člančić o otvaranju novog francuskog restorana u Beogradu, koji se zove „Maison de la France“. Tako piše na početku, tako i na kraju. Nigde latinice, nigde pomena da bi ćirilicom to ime možda trebalo malo drukčije pisati. Tu je i reportaža povodom stogodišnjice transsibirske pruge u Rusiji. Saznajemo da postoji „most na reci Amur, kod Kaborovskog“, i da jedan krak pruge „počinje upravo od Kaborovska“. Još jedna kamuflaža onog nesrećnog HABAROVSKA koji smo prošli put videli u obliku „Khabarovsk“, po engleskom. Nešto dalje u reportaži se opisuju „prozirno čiste reke Irtis i Jenicej“, to jest Irtiš i Jenisej.

Čitalac V. Zdanski mi šalje „Politikine“ zdravstvene savete pod naslovom „Ateroskleroza“. Mogu da ga umirim: nije to neka „YU-medicinska varijanta“, kako on sluti. Rečnici kažu da je ateroskleroza vrsta arterioskleroze koja se odlikuje ateromima, sitnim izraštajima (od grčkog ather, što znači „pleva“ ili „trice“). Takvo objašnjenje, međutim, trebalo je da se nađe u samom članku, jer nema sumnje da je arterioskleroza starija i poznatija reč.

S kulturne strane „Politike“ čitalac Borivoj Ranković mi šalje vest o premijeri engleske drame u Teatru „Bojan Stupica“. Naslov drame je napisan kao „Shoping and Fucing“, ne jednom nego tri puta! Ako nisu znali da se shopping piše sa dva P, neka im bude. Ali glagol fuck mogli su naći, pravilno napisan, maltene na svakom beogradskom zidu.

Prvi ovogodišnji broj „Politike“ očigledno je užasnuo i G. Galogažu i B. Rankovića, pošto su mi oboje poslali isti isečak. To je naslov iz beogradske hronike koji glasi „Neko odmara, a neko radi“. Bruka. Objašnjavate i objašnjavate neukima razliku između povratnog glagola odmarati SE i prelaznog odmarati (nekoga, nešto), sve dok ne umorite, ili naljutite. A možda uzalud sekirate. Bolje je da smejete, jer oni neće pokajati ni popraviti.

Čujmo sada i „Glas“. U broju od 21. marta taj list je objavio pismo jednog čitaoca pod naslovom „O poreklu pesme Bože pravde“ i podnaslovom „Ne bi valjalo da srljamo u germanofiliju“. Nezadovoljan što se „Bože pravde“ predlaže za srpsku himnu, čitalac je kao dokazni materijal poslao jedan dopis koji je objavljen u „Politici“ još 1991. godine, a koji je sada u „Glasu“ doslovce preštampan. Tu se objašnjava da je „kralj Milan Obrenović, da bi se dodvorio Austriji i caru Franji Josipu, angažovao nekog nazovi književnika… da prepeva carsku himnu Bečkog dvora“. Naslov te austrijske himne naveden je dvojako: ćirilicom (naravno!) kao „Got bevare und besice“ i latinicom, u obliku „Goth bevare und besice“.

Znamo svi kakav je list bila „Politika“ 1991. godine, u vreme famoznih „Odjeka i reagovanja“. Ne znamo da li je i ona reformisala nemački pravopis, ali je sigurno da bi malo koji Austrijanac u ovako napisanom naslovu prepoznao nemačko „Gott bewahre und beschuetze“.

Što se tiče „nazovi književnika“, to je bio Jovan Đorđević, osnivač Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. „Bože pravde“ je pesma iz njegovog komada „Markova sablja“, pa je malo teže poverovati da ju je pisao po nalogu kralja – stranog plaćenika. „Glasu“ treba priznati da je odmah uz pismo objavio i pesmu (uz obavezne štamparske greške), što omogućava svakom čitaocu da sam izvuče zaključke. „Moćnom rukom vodi, brani / budućnosti srpske brod, / Bože spasi, Bože hrani / Srpskog kralja, srpski rod. / Nek na srpsko vedro čelo / Tvog ne padne gnjeva grom, / Blagoslovi Srbu selo, / polje, njivu, grad i dom…“ Teška germanofilija, nema šta!

„Mi ne ulepšavamo stvarnost“, podseća „Glas“ u svakom broju na naslovnoj strani. Što se tiče rubrike „Glas čitalaca“, u kojoj objavljuju pisma, možda bi joj više odgovarala drukčija parola: „Hartija sve trpi“.

Ivan Klajn

www.nin.co.yu

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pošalji komentar