Snovi jednog demona

Poslednjih godina su, ฤini se, priliฤno popularni romani o serijskim ubicama, naroฤito ako je serijski ubica upravo sam narator. Jedan od takvih romana, po kome je napravljena i veoma gledana serija „Dekster“, jeste i „Dremljivi demon Dekster“ ameriฤkog autora Dลพefa Lindsija.
Glavni lik romana je Dekster Morgan, po zanimanju forenziฤar specijalizovan za analizu mrlja od krvi, u slobodno vreme serijski ubica koji ubija samo serijske ubice. On, meฤ‘utim, nije, kao ลกto bi neko mogao pomisliti, policajac kome se smuฤilo da gleda kako se zloฤinci izvlaฤe, pa se sam brine da pravda bude zadovoljena; Dekster je psihopata sa snaลพnim nagonom za ubijanje, nagonom kome se ne moลพe odupreti, a za serijske ubice se specijalizovao jer ga je tako nauฤio njegov pooฤim Hari Morgan. Deksterova potreba za ubijanjem tumaฤi se traumatiฤnim dogaฤ‘ajima kroz koje je proลกao sa svega tri godine, a njegov pooฤim ga je, shvativลกi kakve nagone ima njegov posinak, nauฤio, radije nego da dete koje voli poลกalje u ludnicu, kako da se pretvara da je normalno ljudsko biฤ‡e, kako da prikrije sve tragove ubistva, tako da niko iz policije ne moลพe da ga uhvati, kao i tome da za svoje ลพrtve odabira one koji i sami ubijaju.
Deksterov ลพivot je priliฤno miran – obavlja svoj posao, viฤ‘a se sa svojom „sestrom“, Harijevom bioloลกkom ฤ‡erkom Deborom (Debora je i sama policajac, pomalo smotana i priliฤno netaktiฤna, ลกto joj oteลพava napredovanje u poslu), ima devojku Ritu (razvedena, majka dvoje dece, zbog teลกkog maltretiranja kojem ju je bivลกi muลพ izlagao bez ikakve seksualne ลพelje, ลกto potpuno odgovara aseksualnom Deksteru, koji devojku ลพeli samo da bi odrลพavao privid normalne osobe) i povremeno ubije nekog serijskog ubicu (naroฤito rado za ลพrtve bira one koji ubijaju – i ne samo ubijaju – decu). Taj „mir“ u potpunosti nestaje kada se pojavi novi serijski ubica ฤiji „rad“ Dekster vidi kao ฤistu umetnost – tela ลพrtava (prostitutki) budu iseฤena na komade preciznoลกฤ‡u najboljeg hirurga, a sve bude obavljeno bez kapi krvi. Sve vrlo ฤisto i uredno, baลก onako kako Dekster voli. Pedantnije ฤak od Deksterovog sopstvenog rada, ลกto on nalazi fascinantnim.
I tu poฤinju Deksterove muke. S jedne strane, on bi jako voleo da joลก neko vreme posmatra umetnost svog rivala, a onda da ga uhvati i ubije. Sa druge strane, ukoliko bi Debora reลกila taj sluฤaj i uhvatila ubicu, bila bi premeลกtena na odeljenje za ubistva, ลกto joj je san, a Deksteru je ona jedina porodica koju ima (Hari je odavno umro) i ลพeli da joj pomogne. ล ta odabrati? Nimalo mu ne pomaลพu ni ฤudni snovi koje ima, a ranije nikada nije sanjao ili nije pamtio snove; snovi ukazuju na to da bi ubica, ne znajuฤ‡i, mogao da bude on sam. Uz sve to se i Deksterov ljubavni ลพivot komplikuje, a i detektivka zaduลพena za taj sluฤaj veoma se interesuje za njega. Inaฤe racionalan i smiren, Dekster se prvi put u ลพivotu oseฤ‡a potpuno izgubljeno, a serijski ubica kao da im se svima podsmeva.
„Dremljivi demon Dekster“ je interesantan roman, solidne strukture, sa zanimljivim i priliฤno uverljivim likovima. Dekster je kao pripovedaฤ zabavan, sa iลกฤaลกenim smislom za humor, a pomalo poetiฤan, pomalo snen jezik koji povremeno koristi – ฤitaoca vrlo efikasno uvlaฤi u njegov svet. Uprkos ubistvima koja se deลกavaju, roman ni u jednom trenutku nije muฤan za ฤitanje; za scene ubistava i prikaze mesta zloฤina jasno je stavljeno do znanja kako izgledaju, ali to je sve funkcionalno, bez nepotrebnog detaljisanja. Ono ฤega takoฤ‘e nema u ovoj knjizi jeste bilo kakav pokuลกaj da se ubistva – Deksterova ili ma ฤija – opravdaju; to su zloฤini, ubice su monstrumi, ni sam Dekster ne pokuลกava da sebe opravda niti prikaลพe kao bilo ลกta osim ฤudoviลกta. Nema „kul“ ubica, nema veliฤanja bilo kakvih kriminalnih aktivnosti.
Ono ลกto moลพe da pokvari uลพivanje u ovom romanu jesu izvesne greลกke. Objaลกnjenje za Deksterove neobiฤne snove je priliฤno neuverljivo. U jednom trenutku, potpuno je ispuลกten lik njegove devojke Rite (a nije umrla, ni bilo ลกta sliฤno) i do kraja romana se viลกe ne pominje ลกta se dalje deลกavalo izmeฤ‘u njih dvoje. Postoji pokuลกaj vrlo neizvesnog kraja, da bi usledio epilog, ฤiji bi poฤetak trebalo da navede na pogreลกnu ideju o tome ลกta se zapravo desilo, a onda se vidi da je razreลกenje bilo krajnje konvencionalno i predvidljivo. Ipak, i uz ove greลกke, „Dremljivi demon Dekster“ je interesantan i „uvrnut“ roman koji se sa zanimanjem ฤita u jednom dahu.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com