Hrvatska blokada otvaranja Poglavlja 23 u pregovorima Srbije i EU pravno nije odrลพiva, ocenjuju sprski pravnici koji smatraju da je hrvatski zahtev da Srbija ukine svoju nadleลพnost za procesuiranje ratnih zloฤina izvrลกenih na teritoriji cele bivลกe Jugoslavije potpuno neosnovan.
Nadleลพnost Srbije, kako kaลพu, zasniva se na principu meฤunarodnog prava o univerzalnoj nadleลพnosti, koje poznaje i sama Hrvatska, ali i veฤina drลพava Evrpske unije.
Pravni zastupnik Vlade Srbije u Hagu Saลกa Obradoviฤ smatra da ne postoje osnovi da Srbija izbaci pomenutu nadleลพnost iz svog zakona, ukazujuฤi da je naลกa meฤunarodna obaveza da gonimo izvrลกioce kriviฤnih dela ratnih zloฤina, bez obzira na njihovu nacionalnu ili etniฤku pripadnost, baลก kao ลกto tu obavezu ima i Hrvatska.
Podseฤajuฤi da je Zakon o organizaciji i nadleลพnosti drลพavnih organa za procesuiranje ratnih zloฤina iz 2003, kojim je odreฤena funkcionalna nadleลพnost tuลพilaลกtva specijalizovanog za ratne zloฤine, Obradoviฤ je naveo da su te odredbe u skladu sa Kriviฤnim zakonikom koji poznaje univerzalnu nadleลพnost, a koja predviฤa da se u domaฤoj drลพavi sudi strancu koji uฤini kriviฤno delo u inostranstvu.
Univerzalna nadleลพnost je, kako je objasnio, tekovina meฤunarodnog humanitarnog prava i neลกto ลกto Meฤunarodni Komitet Crvenog krsta preporuฤuje svim drลพavama.
„Sliฤnu vrstu definicije nadleลพnosti ima Francuska za teritoriju bivลกe SFRJ i Ruandu za dogaฤaje iz 90-tih godina, i Velika Britanija za ratne zloฤine izvrลกene na teritoriji Nemaฤke tokom Drugog svetkog rata. Pored toga, veฤi broj zemalja iz EU takoฤe poznaje univerzalnu nadleลพnost, kakvu je poznavala i SFRJ kada su se ti zlocicni i dogodili, tako da u naลกim odredbama nema niฤeg spornog sa pravne taฤke glediลกta“, naglasio je Obradoviฤ.
Istu takvu univerzalnu nadleลพnost poznaje i zakonodavstvo Hrvatske, navodi Obradoviฤ i istiฤe da je teลพnja da se ovaj ฤlan ukine doลกla u vreme kada se zavrลกavao spor izmeฤu Hrvatske i Srbije pred Meฤunarodnim sudom pravde u Hagu.
Tada su, kako je naveo, hrvatski drลพavni organi mogli da vide koliko sprska strana poseduje podataka o zloฤinima koji su izverลกeni na teritoriji Hrvatske prema „licima koja su bila srpske etniฤke pripadnosti“.
Obradoviฤ smatra da bi, kad bi Hrvatska uspela u svojoj nameri, Srbija bila blokirana da vodi istrage za neke zloฤine izvrลกene u Hrvatskoj protiv Srba, i upozorio da, prema njegovim saznanjima, u Hrvatskoj postoji samo jedna pravosnaลพna presuda protiv jednog optuลพenog za ubistva – u toku i po zavrลกetku operacije Oluja.
Prema njegovom miลกljenju, Hrvatska koristi svoj poloลพaj koji ima u EU da bi ucenjivala Srbiju da te odredbe da izbriลกe, a suลกtina je, kako je naveo, da „meฤunarodno pravo ne zabranje drลพavama da zasnivaju ‘exteritorijalnu nadleลพnost’ u kriviฤnim stvarima“.
On je takoฤe podstio da je Hrvatska preko svoje Akademije pravnih nauka pokuลกavala da Evropskom parlamentu ukaลพe kako se navodno ne radi o univerzalnoj nadleลพnosti na srpskoj strani, veฤ o „hibridnoj nadleลพnosti“, jer je to, navodno, nadleลพnost takvog tipa da se odnosi samo na teritorije susednih drลพava.
„A zaลกto bi se odnosila na Maฤarsku, kad znamo da u Maฤarskoj nije bilo rata, ili na Rumuniju…Naravno da ฤe se odnositi na bivลกu Jugoslaviju gde su zloฤini poฤinjeni“, primetio je pravni struฤnjak.
Istiฤuฤi da je univerzalna nadleลพnost, koja je po svojoj definiciji najลกira nadleลพnost i obuhvata sve teritorije svih drลพava sveta, Obradoviฤ je ukazao da je teลกko iz toga logiฤki izvesti zakljuฤak da Srbija pominjanjem teritorije SFRJ navodno „ลกiri“ svoju nadleลพnost.
„Srbija ne ลกiri niลกta“, naglasio je Obradoviฤ napominjuฤi da bi, sve i kad bi Srbija ukinula ta dva ฤlana, ona i dalje mogla da sudi nekom hrvatskom drลพavljaninu koji se naฤe na njenoj teritoriji – na osnovu odredbi o univerzalnoj nadleลพnosti iz Kriviฤnog zakonika.
Prema njegovim reฤima, hrvatski struฤnjaci su napravili veliku greลกku svojim potezima, jer nisu uvaลพili tu elementarnu logiku, pa sad, kako je naveo, verovatno zbog svoje javnosti, traลพe bilo kakav izlaz iz ove priฤe.
On je istakao da pravni osnov da Hrvatska traลพi brisanje pomenutih ฤlanova upลกte ne postoji.
„Ako neki odnos nije zabranjen meฤunarodnim pravom, vi ne moลพete traziti od neke drลพave da takvu neku vrstu odnosa ili nadleลพnosti ukine“, naveo je Obradoviฤ ukazujuฤi da hrvatski srtuฤnjaci sada istiฤu politiฤki argument – dobrosusedskih odnosa.
U Hrvatskoj struฤnoj javnosti od skoro se moลพe ฤuti da sprski Zakon nije suprotan nekoj normni meฤunarodnog prava, ali da je „zasigurno suprotan pregovaraฤkom okviru koji Srbija ima u pretpristupnim pregovorima za ulazak u EU, koja zahteva da se mora voditi raฤuna o regionalnoj ลกaradnji i dobrosusedskim odnosima“.
Obradoviฤ smatra da dobrosusedski odnosi ne bi bili naruลกeni time ลกto Srbija sprovodi istrage ili suฤenja za ratne zloฤine, jer je to ionako naลกa meฤunardona ย obaveza koju od nas zahteva i Haลกki tribunal.
„Suลกtina stvari je da se Srbija zalaลพe za regionalnu saradnju u toj oblasti, a ne za ukidanje i blokiranje nadleลพnosti drugih. To nije u skladu sa zajednickcom saradnjom i zajedniฤkim gonjenjem osumnjiฤenih za ratne zloฤine“, istakao je Obradoviฤ.
On ne veruje da bi Hrvatska mogla da ubedi, kako je naveo, bilo kog ozbiljnog pravnika u bilo kojoj ozbiljnoj evropskoj ili meฤunarodnoj instituciji u svoje tvrde da Srbija negde greลกi.
„Jedino ลกto mogu jeste da vrลกe pritisak blokadom za otvaranja poglavlja 23“, zakljuฤio je on.
Da nema pravnog osnova za brisanje ฤlanova o specijalnog nadleลพnosti sprskog tuลพilaลกtva smatra i profesor Pravnog fakulteta univerziteta u Beogradu Milan ล kuliฤ.
„Hrvatska insistira na neฤemu ลกto nije retkost u evropskom kriviฤnom pravu i na nekim normama koja poseduje u svom zakonodavstvu.
Ali ono ลกto njoj smeta je viลกe vezano za politickce aspekte, a to je ลกto Srbija ima moguฤnost da sudi i za zloฤine uฤinjene u Hrvatskoj tokom graฤanskog rata“, smatra ล kuliฤ.
On smatra da Hrvatska preteruje i greลกi, sa svojim zahtevima, jer, kako je naveo, zaboravlja da se najveฤi broj zloฤina dogodio na teritoriji bivลกe Jugoslavije u vreme kada Hrvatska nije ni postojala kao posebna drลพava.
„I sa tog aspekta je sporno zaลกto bi Hrvatska jedina bila nadleลพna za suฤenje za zloฤine uฤinjene na onoj teritorji koja je nekada bila teritorija SFRJ, a kasnije je posla njena“, naveo je ล kuliฤ.
Kao neprincipijalnost Hrvatske, profesor je naveo primer iz sudske prakse. Hrvatskoj, kako je podsetio, nije nimalo smetalo ลกto se nadleลพnost, koju sada osporava, primenjivala za zloฤin na Ovฤari prema optuลพenima (sprske nacionalnosti) koje je Odeljenje za ratne zloฤine u Beogradu osudilo na stroge kazne.
Nezadovoljnstvo je, kako je ukazao, doลกlo kada je u Beogradu jedan hrvatski drลพavljanin osuฤen po tom principu.
ล kuliฤ smatra takoฤe da u Hrvatskoj nema mnogo volje da se suoฤi sa zloฤinima sopstvenih drลพavljana jer, kako je rekao, „ono ลกto je za nas graฤanski rat, za njih je domovinski rat“.
„Zbog toga bi se postavilo pitanje ko bi sudio poฤiniocima zloฤina, ako sud u Beogradu ne bi viลกe mogao da sudi“, naveo je provesor.
ล kuliฤ je zakljuฤio da Hrvatska insistira viลกe na politiฤkim nego na pravnim razlozima i „koristi svoju poziciju u EU da svoje politiฤke dogaฤaje odene u toboลพ pravno ruho i toboลพ evropske standarde“.
(Tanjug)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com