BEOGRAD – Pred Sudom časti Inženjerske komore Srbije (IKS) u toku je sedam postupaka za utvrđivanje odgovornosti i eventualnih propusta u radu inženjera, a svake godine, u proseku pet do šest inženjera u našoj zemlji ostane bez licenci.
Pored sedam postupaka koji se vode, krajem prošle nedelje, tužilac Komore primio je 16 prijava koje je uputilo Ministarstvo građevinarstva protiv projektanata i inženjera koji su obavljali tehničku kontrolu glavnog projekta za izgradnju dela auto-puta E75 na deonici Grdelica (Gornje polje) – Caričina dolina, a nakon nedavnog obrušavanja potpornog zida u blizini tunela Predejane.
Prijave protiv članova IKS-a trenutno analizira tužilac Komore koji će za početak odlučiti da li je ta institucija nadležna za pokretanje postupka protiv inženjera, kaže za Tanjug predsednik Komisije za prigovore Upravnog odbora IKS-a Dragomir Acović.
„Stigla je prijava, ali u njoj nije navedeno u kom svojstvu su radili ti ljudi. Ako su radili kao službenici organa uprave, onda slučaj nije u našoj nadležnosti, ali ako su radili kao inženjeri u određenim radnim organizacijama i ako je njihovo angažovanje bilo vezano za izvršavanje profesionalnih dužnosti, onda to jeste slučaj za nas“.
Acović objašnjava da je dobijanje inženjerskih licenci uvek kraći postupak koji bi trebalo da traje do mesec dana, dok je postupak oduzimanja „dozvola za rad“ veoma složena procedura i ne može se vremenski ograničiti.
Komora, kaže Acović, i po zakonu i po svom statutu ima ograničene ingerencije i njen Sud časti i odluke koje donosi nisu iste kao odluke regularnih sudova.
Česta je praksa da se odluke Suda časti Komore uzimaju kao dodatni dokaz pred regularnim sudovima pred kojima se pokreću prekršajni ili krivični postupci.
„Sud časti je vezan za ogrešenje o čast, a ogrešenje o čast ne normira važeći zakon. Komora ne može da vrši kompletnu sudsku istragu. Možemo da funkcionišemo samo na osnovu izjava koje smo dobili i činjenica koje nam daju sami učesnici u sporu“, navodi Acović.
Obzirom na te činjenice, precizira, Komora nema nikakve ingerencije nad inženjerima bez obzira da li imaju licencu ili je ne poseduju, a koji rade u službenom svojstvu kao zaposleni u organima uprave ili kao sudski veštaci.
„Ukoliko nemate dokaz da je licencirani inženjer nastupao u ličnom kapacitetu i da je njegov autoritet bio zasnovan na tome da on poseduje licencu, ne možete preko Suda časti voditi postupak protiv njega“.
Kaže da kada je reč o slučaju obrušavanja kosine na Koridoru 10, prijava je tek stigla i prosleđena je tužiocu koji će je uz pomoć stručnih pomoćnika analizirati, ali, dodaje Acović, obaveza Suda časti je i da štiti članove Komore protiv kojih su neosnovano podnete tužbe.
Najveći broj slučajeva koje Komora razmatra su neosnovane tužbe, kaže Acović:
„Ljudi po pravilu povedu sudski spor i onda za svaki slučaj podnesu tužbu Komori, pa ako Komora proglasi da je tuženi zaista nešto skrivio, onda to na redovnom sudu ima dodatnu težinu“.
Kaže da ukoliko dođe do oduzimanja licenci, najkraći rok na koji inženjeri mogu da ostanu bez „papira“ je šest meseci, a najduži pet godina.
Objašnjava da se uglavnom licenca oduzma u onim slučajevima kada je došlo do teškog kršenja pravila struke i ugrožavanja života ljudi, kada je, kako kaže, oduzimanje licence za inženjera najmanje što ga čeka u odnosu na štetu za koju je odgovoran.
„Licencu oduzimamo kada je došlo zaista do dramatičnog ogrešenja o struku“, napominje Acović.
Kada dođe do udesa na nekom gradilištu, objašnjava, onaj koji snosi odgovornost je šef gradilišta, čak i ako nije u tome učestvovao.
„To je kao kapetan na brodu, ako strada brod, stradao je i kapetan“, kaže Acović.
(Tanjug)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com