Haški sud za bivšu Jugoslaviju odbio je zahtev bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, osuđenog na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i ratnih zločina u BiH, 1992-95, da ga pusti na prevremenu i uslovnu slobodu zbog neizlečive bolesti.
U odluci, predsednica suda Grasijela Gati Santana (Graciela Gatti) je potvrdila da se, po lekarima, Mladić „bliži kraju života“, ali je konstatovala da on u pritvoru u Hagu „prima sveobuhvatnu i saosećajnu negu“.
„Mladić ne pati od akutne terminalne bolesti koja bi opravdala njegovo puštanje na slobodu“, zaključila je Santana, pozivajući se na poslednje izveštaje lekara da je Mladićevo zdravstveno stanje „stabilnije“, iako njegov očekivani životni vek nije dug.
Odbrana generala Mladića zatražila je, početkom juna, da on bude hitno pušten iz pritvora u Sheveningenu, pozivajući se na procene lekara u sudskom pritvoru da se Mladić bliži kraju života.
Taj zahtev, branilac Dragan Ivetić utemeljio je na činjenici da je „medicinska služba u pritvoru UN rekla Mladiću i njegovoj porodici da on ne može biti izlečen i da se „njegov očekivani životni vek sada meri mesecima“.
Bivši komandant Vojske Republike Srpske, general Mladić (83) osuđen je pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i zločina protiv čovečnosti nad Muslimanima i Hrvatima u BiH, uključujući terorisanje civila u Sarajevu, 1992-95.
U pritvoru u Hagu, Mladić je od kraja maja 2011, kada je bio uhapšen u Srbiji i izručen Tribunalu.
Lekari su, kako je odbrana naglasila u zahtevu, sa lečenja prešli „palijativnu negu“ Mladića i o tome su obavestili i pacijenta i njegovu porodicu.
Predsednica suda Santana, odbijajući taj zahtev, konstatovala je da se „poslednjih meseci Mladićev očekivani životni vek skratio i da je to, kako izgleda, prirodan proces povezan sa starenjem“.
Santana je citirala lekare iz sudskog pritvora da se „Mladićevo zdravstveno stanje i dalje pogoršava, uz povremena privremena poboljšanja, i da se on približava kraju života“, koji može uslediti iznenada, ali da, istovremeno, „nije moguće dati tačnu prognozu“.
To, po Santani, medjutim, nije dovoljno opravdanje za prevremeno oslobađanje, budući da, kako je ocenila, Mladićevo zdravstveno stanje ne predstavlja „akutnu terminalnu bolest“.
Predsednica haškog suda navela je i da je nezavisni specijalista konstatovao da je Mladićevo stanje bilo „stabilno poslednjih par meseci“.
„Nadalje, preda mnom nema informacija koje bi sugerisale da Mladić, zbog njegovog pritvora u Holandiji, nije u mogućnosti da primi spasonosnu negu koja bi mu bila dostupna ako bi bio oslobodjen“, naznačila je sudija Santana.
Po Santani, glavna lekarka u sudskom pritvoru „potvrđuje da je Mladićeva nega postala složenija s pogoršanjem njegovog stanja, ali, istovremeno, smatra da „njegove potrebe za palijativnom negom i dalje mogu biti zadovoljene u pritvorskoj bolnici gde provodi većinu vremena“.
Predsednica suda navodi i da Mladića, pored zdravstvenog osoblja u bolnici, neguju i civilni lekari, a da njegovo stanje prate i dva nezavisna specijalista.
Santana je potvrdila da Mladić zbog „nekoliko fizičkih bolesti“ nije sposoban da „funkcioniše nezavisno“ i da mu je potrebna pomoć u svakodnevnom životu.
Mladiću su u bolnici omogućeni neograničeni telefonski i video razgovori s porodicom, kao i posete najbližih, naglasila je Santana, citirajući pritvorsku lekarku da će „s bliženjem kraja života, biti veoma važno da se obezbede stalne posete članova porodice i da se osigura mirna okolina tokom poslednjih dana“.
U zahtevu za prevremeno oslobađanje, branilac Ivetić naglasio je da je „Mladićev ograničeni očekivani životni vek centralni humanitarni obzir kojem valja pridati odlučujuću težinu“.
Zbog teškog zdravstvenog stanja ne postoji rizik da bi general Mladić mogao pobeći, tvrdila je odbrana, pozivajući se na slučaj bivšeg vođe Srba u Hrvatskoj Gorana Hadžića koga je sud u Hagu ranije pustio na privremenu slobodu usled neizlečive bolesti i koji je ubrzo potom preminuo u Srbiji.
General Mladić je, po njegovom pravnom zastupniku, od marta prošle godine preživeo tri „medicinska incidenta“ koji su po lekarima bili „opasni po život“.
Detalji Mladićevih zdravstvenih tegoba su u zahtevu redigovani.
Odbrana je u zaključku istakla da je „palijativna nega nespojiva“ sa daljim boravkom Mladića u zatvoru zbog čega bi nastavak njegovog pritvaranja bio jednak „okrutnoj i nečovečnoj kazni“.
Iako u zahtevu nije naveo u koju bi zemlju general Mladić trebalo da bude pušten, branilac Ivetić je naglasio da bi „palijativna nega koja bi poboljšala kvalitet Mladićevog života mogla biti najbolje sprovedena izvan zatvora, među porodicom i negovateljima koji govore istim jezikom kao Mladić“.
Srpske vlasti uhapsile su generala Mladića 26. maja 2011. u Lazarevu kod Zrenjanina, a on je 31. maja bio prebačen u Hag.
Suđenje Mladiću trajalo je pred Tribunalom od 16. maja 2012. do 15. decembra 2016.
Prvostepenu presudu, Tribunal je Mladiću izrekao 22. novembra 2017, a pravosnažnu 8. juna 2021.
Tim presudama, general Mladić proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.
Mladić je, po 10 tačaka optužnice, osuđen za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovečnosti u 15 bosanskih opština koji uključuju: progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premeštanje.
Sud je utvrdio Mladićevu krivicu i po četiri tačke optužnice za kršenje zakona i običaja ratovanja: ubistva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje talaca.
Tribunal je Mladića prvi put optužio 25. jula 1995 i on je do hapšenja 2011. bio u bekstvu tokom kojeg je, kako su kasnije utvrdili lekari u Hagu, preživeo tri moždana udara.
(Beta)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com