Roditelji često ulažu mnogo truda kako bi pomogli svojoj deci da uspeju u spoljašnjem svetu, učeći ih rečima, pravilima ponašanja i dnevnim rutinama. Ali postoji jedna tiha, ali ključna veština koja određuje da li će dete biti srećno i stabilno u životu: samosvest. Dečji psiholog Rim Rauda, koja godinama proučava odnose roditelja i deteta, tvrdi da je ovo najvažnija veština koju možemo naučiti naše mališane.
To znači da dete može da prepozna i razume sopstvena osećanja, potrebe i unutrašnji glas. Deca koja se osećaju sigurno u onome što jesu imaju veću verovatnoću da se nose sa izazovima, bolje se odnose sa drugima i donose zdravije odluke. Ako toj vezi nedostaje temelj, njihovo samopoštovanje može lako da se sruši.
Šta nas može udaljiti od sebe?
Često to činimo nehotice, dobronamernim rečenicama koje zapravo umanjuju detetove emocije.
Na primer:
Dete plače jer ste mu uzeli igračku, a vi kažete: „Ma nije to ništa.“
Kaže da se boji mraka, a vi odgovorite: „Nemaš razloga za strah.“
Time šaljemo poruku da osećaji koje doživljavaju nisu važni, ili da su netačni. Ako se to ponavlja, dete počinje sumnjati u vlastite osećaje i gubi vezu sa sobom. Dugoročno, to može dovesti do anksioznosti, nesigurnosti ili povlačenja.
Zašto je ta povezanost toliko važna?
Deca koja razumeju sebe:
- lakše podnose stres i razočaranja,
- veruju vlastitim instinktima,
- postavljaju zdrave granice,
- manje su podložna uticaju vršnjaka.
Takva deca razvijaju istinsko samopouzdanje, ne zato što su ih drugi hvalili, već zato što znaju ko su i da su vredna takva kakva jesu.
Kako razvijati tu veštinu kod dece?
Dobre vesti: ne morate menjati sve. Dovoljne su male, svakodnevne promene u pristupu. Rauda predlaže sedam jednostavnih koraka.
Potvrdite osećaje, ne umanjujte ih
Umesto: „Nije to ništa.“, pokušajte da kažete: „Vidim da si tužan, to ti je važno.“ Dete tako uči da su njegova osećanja stvarna i da sme da ih izrazi.
Pokažite prihvaćanje, čak i kad je teško
Dopustite detetu da bude ljuto, zbunjeno ili uplašeno, bez osude. Kad se oseća prihvaćeno i u tim trenucima, raste mu poverenje u sebe.
Dajte im prostor za odluke
Manje preteranog kontrolisanja, više slobode. Dopustite im da biraju odeću, rešavaju manje sukobe ili odluče kako će provesti slobodno vreme, u skladu s dobi.
Budite uzor
Razgovarajte o svojim emocijama. Na primer, „Umoran/a sam, potreban/na mi je trenutak tišine.“ Ovo uči vaše dete da je u redu imati osećanja i izražavati ih bez stida.
Izrazite se sa saosećanjem
Zamenite pitanja poput „Zašto si to uradio/la?“ sa „Kako si se tada osećao/la?“ Ovo podstiče razmišljanje o sopstvenim postupcima i razvija sposobnost samostalnog razmišljanja.
Posmatrajte šta stoji iza ponašanja
Ako vaše dete viče ili se ponaša neredno, zapitajte se: „Šta mu/joj zaista treba?“ Umesto da ga/je osuđujete, pokušajte da ga/je razumete.
Hvalite ga/je zbog onoga što jeste, a ne samo zbog onoga što radi
Ne hvalite samo njegova dostignuća. Recite: „Toliko brineš o svojim prijateljima.“ „Volim koliko si radoznao/la.“ Ovo mu/joj pomaže da se oseća voljeno bez obzira na svoj uspeh.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com