BEOGRAD – Koreografkinja, pridružena umetnica Nacionalnog centra umetnosti Kanade i direktorka venecijanskog Bijenala igre Mari Šuinar, za koju kažu da je pravi ambasador kulture Kvebeka i Kanade, gošća je Beogradskog festivala igre u okviru koga će joj sutra u Madlenianumu biti uručena nagrada „Jovan Ćirilov – za korak dalje“.
Šuinar je nagradu dobila za komad „Hijeronim Boš: Vrt zemaljskih uživanja“, koji je izvela njena montraelska trupa u „Madlenianumu“ prošle godine, a sada će se ova umetnica predstaviti delom „Radikalna snaga, sola i dueti“, koje je premijeru imalo 2018. na venecijanskom Bijenalu igre i u kome je povezala sve ono što je kreirala tokom 40 godina svoje izuzetne karijere.
„Uzela sam duete iz nekih grupnih predstava, solo komade koje sam radila. U nekima sam menjala kostime, u drugima muziku, početak ili kraj. Kao slikar koji više puta na različite načine obrađuje neku temu, tako sam ja pravila nove varijacije i uživala sam u tome, jer su moji radovi toliko različiti, a sada sam imala priliku da ih drugačije posmatram“, objasnila je Šuinar na današnjoj konferenciji za novinare.
Šuinar je ispričala da, kada je bila tinejdžerka, zanimalo je pozorište i želela je da bude glumica, ali je bila previše stidljiva i stidela se svog tela, zbog čega je odlučila da krene sa časovima baleta.
Pohađala je klasičan balet sve dok je pedagog nije izbacio iz škole jer je bio razočaran pošto nije želela da učestvuje u njegovoj predstavi.
„Bio je odličan pedagog, ali užasan koreograf. Ja sam bila očajna jer nisam želela da me bilo ko drugi uči igri. Pronašla sam u jednoj napuštenoj zgradi mesto gde sam počela sama da vežbam. Vremenom sam osećala sve veću slobodu, osetila sam da se moji pokreti menjaju, da mogu i bosa da igram. Bila sam u nekoj vrsti transa, kao da sam bila na drogama i mislim da je zapravo tada nastala i moja prva koreografija“, rekla je Šuinar.
Kaže da voli svoje igrače i da pronalazi zadovoljstvo da u njima otkriva one kvalitete kojih ni sami nisu svesni i da to iz njih izvuče.
Voli da stvara i to ne samo kroz pokret, već i piše, crta, snima filmove, kreira aplikacije za telefon.
„Uživam u stvaranju, ali najveće zadovoljstvo dolazi iz samog života. Osnova svega je biti živ – disati, sretati druge ljude, deliti sa njima fenomen života, a onda iz toga nastaju različite manifestacije i jedna od njih je igra. Igra je umetnička forma koja nalikuje životu, ona je poezija života“, istakla je Šuinar.
Primećuje da je teško biti ljudsko biće i da „svi mi radimo ogroman posao time što živimo“.
Zato za deo u predstavi „Hijeronim Boš: Vrt zemaljskih uživanja“, koji su mnogi okarakterisali kao pakao, ona kaže da je to zapravo naš svet.
„Vidite rat, selo koje goru, muzika, žena se porađa i Boš u sredini sve to posmatra. To je zapravo naš život koji je pun horora, a mi sve to posmatramo sa osmehom“, istakla je Šuinar.
Priznata umetnica je zahvalila na nagradi „Jovan Ćirilov“ naglasivši da su nagrade zapravo demonstracija ljubavi koja nju gura napred.
„I sama sam osnovala neke nagrade u Montraelu jer znam koliko one znače i onima koji ih dodeljuju i onima koji ih primaju“, rekla je ona.
Šuinar je na čelu venecijanskog Bijenala igre što joj, kako kaže, predstavlja veliko zadovoljstvo pošto otkriva nove stvari, pruža priliku umetnicima da se predstave i ohrabruje ih.
Kategorična je da Bijenale nema koncept i ona bira ono što joj se sviđa, što je novo i drugačije i da upravo u tome i uživa.
Na pitanje na čemu trenutno radi, kaže da joj u septembru izlazi knjiga sa mnogo crteža koje će kasnije izložiti u Muzeju savremene umetnosti u Montraelu, a istovremeno sa igračima istražuje nove pokrete, koji će „biti seme za više koreografija“.
Vrlo energična, strastvena i neumorna, kaže da se retko opušta, uz meditaciju i jogu, i da tišinu posmatra kao praznik, jer voli da ništa ne radi, ali posle takvih trenuka obično nastupi eksplozija akumulirane energije.
(Tanjug)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com