Jedna od stvari oko kojih se nikada neće složiti slabiji i jači pol ne tiče se seksa i ljubavi nego saobraćaja. One tvrde da umeju da voze, a mi tvrdimo suprotno. Da ne bi sve ostalo samo na našoj reči protiv njihove, dovoljno je izaći na ulicu i obratiti pažnju na to ko sedi za volanom. Ukoliko se nađete u koloni vozila u periodu kada nije špic i ukoliko pogledate ko upravlja prvim vozilom u koloni, budite ubeđeni da će to biti žena.
Dakle, da li to znači da se žene loše snalaze u orijentaciji u prostoru, čitanju mapa, pronalaženju severa, veštini uparkiravanja automobila unazad? One obično tvrde da ništa od toga ne znaju, ali zato mogu u isto vreme da gledaju TV, telefoniraju na fiksnom i kucaju SMS poruke na mobilnom telefonu. U redu, tu zaista ne možemo da se takmičimo s njima, ali kada je u pitanju bespoštedna polna borba za prevlast na drumu, muškarci su suvereni vladaoci. Moguće je da je to zbog toga što nama volan znači mnogo više nego njima. One voze da olakšaju sebi život, da sebe i bližnje prebace od tačke A do tačke B. Voze da ih ne bi vozili. Kod nas je priča obično obrnuta: mi obično žurimo, a one nam obično smetaju u tome. Ruku na srce, nemaju svi vremena da čekaju da one poprave karmin u retrovizoru.
Što se parkiranja tiče, tu su stvari, nažalost, nepopravljive. Ipak, žene se trude; ponekad do te mere da više niste u stanju ni da im trubite iz sve snage. Ugasite auto i gledate je kako se očajnički trudi da uglavi svoj auto na mesto koje zahteva maestra za volanom. Ishod je najčešće sasvim izvestan – odustaju i traže neko drugo mesto.
Možda bi zbog silnog truda koji ulažu da postanu vozačice trebalo da imamo više strpljenja. Moguće je da bi onda bile opuštenije i bolje vozile, bez stresa i straha od muške odmazde. A možda je to samo stvar polne odrednice: muškarci za volanom – da, žene za volanom – nipošto!
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com