Estetika WC-a

Svaki boravak u sferi javnog danas je pomalo traumatiฤan: guลพva u autobusu, veฤito blato po cipelama sa veฤito kaljavih ulica ili odlazak u javni WC predstavljaju samo neke od situacija u kojima bivamo lako izvedeni iz takta. To se posebno odnosi na higijenu javnih prostora – izvan paranoje tipa „antraks“, i sam pogled na nedefinisane teฤnosti ili fleke u pojedinim momentima stvara prirodan oseฤ‡aj gaฤ‘enja.

Odlazak u javni WC predstavlja poseban problem, u veฤ‡oj meri za ลพene nego za muลกkarce. Ideja o „ฤistoj“ klozetskoj dasci odavno je zamrla, tako da je jedina varijanta – ฤuฤanje iznad nje. Ta egzibicija zahteva popriliฤnu kondiciju, kao i veลกtinu (niลกanjenja), ลกto u kombinaciji deluje obeshrabrujuฤ‡e. Zatim, stalni nedostatak osnovnih sredstava (papir, sapun, ponekad i voda) dodatno destimuliลกe ideju o upotrebi WC-a, te mnogi biraju drugu varijantu – „ฤ‡utati i trpeti“.

Loลก oseฤ‡aj nakon prinudne upotrebe javnog prostora ne mogu da zatome ni miriลกljave maramice, niti specijalna sredstva za suvo pranje ruku. Jednostavno, „kultura“ intimnih situacija viลกe ne postoji (ako je ikada i postojala). SF moguฤ‡nosti poput senzora koji menjaju plastiฤnu traku na dasci WC ลกolje ili automatskog puลกtanja vode na svakih pet minuta postoje (ponegde) na Zapadu, a nama preostaje da se nadamo minimumu (koji se ogleda u sreฤ‡i da, gle, WC ima aparat za suลกenje ruku).

O nekakvim female friendly prostorima zasad nema ni govora. Jedina moguฤ‡a strategija je – snabdeti se svim pomoฤ‡nim sredstvima, duboko udahnuti i pokuลกati da boravak traje ลกto kraฤ‡e. Do nekih sreฤ‡nijih vremena…

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com