Mali, ali neophodan: biber

Veoma je malo zemalja u kojima se ne koristi biber; po nekim statistikama, biber je najviลกe koriลกฤ‡en zaฤin na svetu. Poreklom je iz Indije, a spominje se u starim spisima od pre 3.000 godina (da, dobro ste videle). U starom Rimu je bio najdragocenija i najtraลพenija roba. Danas, najkvalitetniji biber stiลพe iz Indonezije, ali su ipak Indija i Brazil najznaฤajniji proizvoฤ‘aฤi.

Postoji viลกe „vrsta“ bibera (crni, beli, crveni i zeleni); zapravo, sve one potiฤu od iste biljke, a razlikuju se po naฤinu pripreme za trลพiลกte, ลกto im daje drugaฤiju aromu i stepen ljutine. Crni biber nastaje od zelenih (nezrelih) bobica koje se posle berbe suลกe na suncu i tako dobiju crnosmeฤ‘u boju, a povrลกina im postane hrapava i smeลพurana. Crni biber je najljuฤ‡i od svih. Najbolje je da se melje neposredno pred upotrebu, jer jednom samleven brzo gubi aromu.

Zeleni biber je danas priliฤno popularan poลกto ima veoma prijatnu aromu. Sveลพ moลพe da se odrลพi u friลพideru svega osam do deset dana, zato se zelene bobice najฤeลกฤ‡e stavljaju u presolac i prodaju u boฤicama. Beli biber se dobija od crvenih (znaฤi, zrelih) bobica koje se posle berbe ovlaลพe, pa spoljna opna nabubri i otpadne. Bobice se potom suลกe. Beli biber nije mnogo ljut, ali zato ima jaku aromu.

Nekada se i crveni biber pripremao za trลพiลกte kao i zeleni, naime, bobice su se stavljale u presolac. Crvene bobice su veoma aromatiฤne i ljute. Danas je moguฤ‡e naฤ‡i po prodavnicama suลกene crvene bobice, ali to nije pravi biber, veฤ‡ biljka Chinus molle. Zrnca te biljke su ljuta, a miris je neลกto izmeฤ‘u mirisa bibera i limuna.

Postoji i kajenski biber, koji potiฤe iz Juลพne Amerike i pravi se od mlevene ljute papriฤice ฤili, kao i piment, koji je takoฤ‘e poreklom iz Amerike. Najbolji je onaj sa Jamajke – ima ukus bibera, a miris meลกavine bibera, muskata, cimeta i karanfiliฤ‡a. Koristi se za zaฤinjavanje najrazliฤitijih jela, kao i nekih kobasica.

Prijatno!

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com