Naslov ovog članka možda bi mogao da zbuni neke. Pravilna upotreba koncentrata, zašto bi se o tome pisao članak? U principu na svakom proizvodu stoji uputstvo za korišćenje, zašto onda pisati poseban tekst o koncentratima uopšte? Odgovor je jednostavan – zato što se koncentrati vrlo često nepravilno upotrebljavaju, što dovodi do višestrukih negativnih posledica. Zato: šta je to što bi trebalo da znate o koncentratima?
Danas mnogi proizvodi postoje u obliku koncentrata. To su, pre svega, sredstva za čišćenje – različiti deterdženti, sredstva za čišćenje odeće, pločica, sanitarija, podova, tepiha, sudova, šamponi… Tu su i koncentrati u prehrambenoj industriji, kao što je kocka za supu, pa razni preparati za negu ovoga ili onoga. E, sad, za raznorazne koncentrate, naročito kada se radi o sredstvima za čišćenje i/ili dezinfekciju, često se navode kako su ekološki ispravni, da ne ugrožavaju okolinu, ne nagrizaju cevi, ne nagrizaju ni vaše ruke… Super, šta je problem?
Problem je što sve te pozitivne stvari važe samo ako taj koncentrat upotrebite u propisanoj količini, ne većoj. Zapravo, često su koncentrati toliko jaki da možete da obavite posao i s manje sredstva nego što piše na uputstvu. Međutim, ako preterate s količinom, tu već dolazi do problema – bude vam iziritirana koža (može dugo da traje i bude prilično bolno), s vremenom uništavate cevi kroz koje sredstvo prolazi ili mašinu u kojoj upotrebljavate koncentrat (i to je bolno, samo na drugi način – kada morate da izdvojite novac za opravku, a mogle ste sebi da uštedite taj trošak), a ni ono o neškodljivosti za okolinu više ne stoji – sredstvo postaje toksično.
Zbog čega dolazi do upotrebe veće količine koncentrata nego što je uputstvom predviđeno? Delom je to greška samih proizvođača – dešava se da na proizvodu ne naznače dovoljno jasno da se radi o koncentratu. Naravno da ta naznaka ne treba da bude kao neka svetleća reklama, ali trebalo bi da bude vidljiva i bez lupe. Drugim delom, do pogrešne upotrebe koncentrata dolazi i zbog samih korisnika – ne pročitaju šta piše na etiketi i ne pročitaju uputstvo za upotrebu (po principu „deterdžent kô deterdžent, znam valjda kako se deterdžent koristi, zašto da čitam šta piše na etiketi“).
Šta učiniti? Odgovor je očigledan – koje god sredstvo da koristite, pažljivo pročitajte šta piše na etiketi, kao i na svim papirićima koje uz sredstvo dobijete. Uz pomoć lupe, ako je neophodno. Jeste da je to gnjavaža, ali na taj način izbegavate moguću povredu, kao i plaćanje troškova opravke oštećenih mašina ili vodovodnih cevi, tako da se gnjavaža ipak isplati.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com