Visoka moda, kao jedan od oblika savremene umetnosti, odavno je (oลกtrom granicom) razdvojena od svakodnevnih, populistiฤkih vidova odevanja. Danas se pojedini modeli „instaliraju“ u velikim svetskim muzejima poput Gugenhajma, dok kreatori neretko imaju status genija.
Najฤistiji sublimat ovakvog ekskluzivnog statusa mode je bez sumnje haute couture. Pod ovim pojmom krije se viลกe znaฤenja: pored standardnog – visoka (i skupa) moda namenjena iskljuฤivo odabranima, haute couture znaฤi i umetnost (veลกtinu) kombinovanja ideja, ลกivenja, izrade materijala, ukratko – produkovanje (odevnog) umetniฤkog dela.
Reฤ haute couture biva skovana 1858, kada Charles Frederic Worth osniva prvu „kuฤu“ haute couture-a koja izraฤuje odeฤu za probrane klijente. Danas u „odabrane“ gurue spada (zvaniฤno) 18 francuskih modnih kuฤa: Balmain, Pierre Cardin, Carven, Chanel, Christian Dior, Louis Feraud, Givenchy, Lecoanet Henant, Christian Lacroix, Lapidus, Guy Laroche, Hanae Mori, Paco Rabanne, Nina Ricci, Yves Saint-Laurent, Jean-Louis Scherrer, Torrente i Emanuel Ungaro.
Postoje, takoฤe, veoma strogi kriterijumi koji se tiฤu klasifikacije (i ulaska u svet) haute couture-a. Zvaniฤno, to je postojanje najmanje 15 radnika u „radionicama“ modne kuฤe, kao i (redovno) uฤestvovanje na proleฤe/leto i jesen/zima revijama u Parizu, gde se prezentuju dnevni i veฤernji modeli. Nezvaniฤni kriterijum podrazumeva harizmu kreatora i bleลกtavi elitistiฤki oreol visoke mode kojim se tradicionalno kite (bogati) poklonici. Ili, kako to Iv Sen-Loran kaลพe: „Haute couture ฤine tajne prenete sa generacije na generaciju.“
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com