Pravila postoje da bi se krลกila – poznata je izreka. Meฤutim, u Australiji se ova izreka verovatno nikada ne ฤuje.
Putnici koji idu za Australiju pri ulasku u ovu polusocijalistiฤku zemlju, kako je samo stanovnici najmanjeg kontinenta nazivaju, mogu da raฤunaju samo na najrigoroznije moguฤe poลกtovanje propisa. Ne samo da je dobiti australijsku vizu jedna od najteลพih stvari na svetu veฤ je i ulazak na njenu teritoriju jedan od najmuฤnijih, kao i izlazak iz nje. Ne raฤunajte na to da ฤe vam Australijanci oprostiti bilo ลกta. Svaki kilogram preko 20 kilograma prtljaga biฤe striktno naplaฤen, a ni najslaฤi osmesi neฤe vam omoguฤiti da unesete dve torbe u kabinu umesto jedne u putniฤkoj klasi, ลกto dopuลกtaju ฤak i Nemci i ล vajcarci. Svaka semenka ili list koji unesete u Australiju biฤe vam oduzet, a o ลพivotinjama da i ne govorimo – njima sledi karantin.
Joลก gore i bizarnije je to ลกto slamnate ลกeลกire ili predmete od bambusa koje ste kupili, recimo, na Fidลพiju morate da ostavite u poseban prostor koji ฤe temeljno proveriti carinici, bio-jedinice ili iznjuลกkati psi. Neki nesreฤni putnici koji su dolazili u Australiju iz Afrike ostali su i bez svojih cipela ili papuฤa i morali su da uฤu u Australiju bosi, jer je „njihova obuฤa doticala afriฤko tle“!
Ne dao vam Bog da imate iลกta od narkotika ili da ste u Australiji ostali dan duลพe nego ลกto viza propisuje – dobiฤete dugogodiลกnje ili ฤak doลพivotne zabrane ulaska u zemlju. Nikada neฤete moฤi da uฤete u Australiju ako ste u svom policijskom kartonu imali bilo kakav dodir sa zabranjenim supstancama.
Australija je zemlja blagostanja, izraลพenog oseฤanja za sigurnost i socijalnu pravdu, i vrlo je organizovana. U njoj se zloฤini i krลกenja pravila ne praลกtaju. Ko bi samo rekao da su njeni prvi doseljenici bili upravo – robijaลกi.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com