Proglašenjem pobednika, 26. septembra je završen 35. Beogradski internacionalni teatarski festival – BITEF. Prema rečima Jovana Ćirilova, umetničkog direktora i selektora festivala, tri različita žirija (stručni, žiri publike i „Politikin“ žiri) su sasvim različito glasala, i poklonila svoje simpatije i nagrade različitim predstavama, pa je to i znak da je ovogodišnja selekcija bila kvalitetna, i da su se izdvojile makar četiri predstave.
Žiri 35. Bitefa je rusku predstavu „Škola za budale“, reditelja Andreja Mogučija, u izvođenju „Formalnog teatra“ iz Sankt Peterburga, proglasio najboljom – njoj je dodeljena Velika nagrada Festivala Grand Prix „Mira Trailović“. Ovaj je žiri Specijalnu nagradu dodelio belgijskoj predstavi „Rien de Rien“, u izvođenju trupe „Les Ballets c. de la B.“.
Žiri publike je glasao na sasvim drugačiji način: prvu nagradu je osvojila predstava „Mesija“ reditelja Stivena Berkofa, u izvođenju trupe „East Productions“ iz Velike Britanije, druga nagrada je pripala predstavi „Insekt“, spektaklu nemačke trupe „Titanic“, a treća makedonskoj predstavi „Divlje meso“, u izvođenju Dramskog teatra Skopje.
Na svoj način je glasao i „Politikin“ žiri, koji su činili pozorišni kritičar Muharem Pervić, kritičar „Ilustrovane politike“ Petar Volk i novinar „Politike“ Mirjana Radošević. Prema njihovom mišljenju, nagradu za najbolju režiju je zaslužio Francuz Erik Lakaskad, čije su predstave „Galeb“ i „Porodični krug za tri sestre“ bile odlično prihvaćene i od publike.
I na kraju, umesto zaključka, prenosimo deo teksta iz kataloga „Premio Europa per il teatro“, štampanog u Italiji 2000. godine:
- „Osnovan 1967. godine, BITEF (Beogradski internacionalni teatarski festival) uvek je davao prostor novim tendencijama, prateći u korak buran razvoj scenskih umetnosti revolucinarnih šezdesetih i sedamdesetih godina, kada je avangardno istraživanje ispunjavalo pozorišne repertoare, osamdesetih godina, koje je obeležila postmoderna, pa sve do današnjih dana, u periodu još nesigurnih umetničkih karakteristika, u kome, uopšte uzev, pozorište pokušava da ispita granice fizičkih sposobnosti čoveka.
Za 33 godine postojanja, BITEF je jedan od malobrojnih međunarodnih festivala koji se istovremeno bavio eksperimentalnim, avangardnim formama, i značajnim klasičnim dostignućima u teatru. Brojni su umetnici koji su se na BITEF-u pojavili kao nepoznati, a koji su potom ušli u istoriju teatra XX veka. BITEF je, naime, mnoge od njih učinio poznatim. S obzirom na to da se smatra jednim od prvih značajnih svetskih festivala, BITEF je uvek isticao tradicionalne forme istočnjačkog teatra, kao što su teatar plesa Katakali (svetska premijera na I BITEF-u 1967. godine) ili Pekinška opera.
Svih tih godina napora u promociji međukulturnih uticaja u teatru, BITEF je održao sopstvenu tradiciju antikomformizma. Čak i tokom poslednje decenije kulturne izolacije Jugoslavije, bukvalno je prokrijumčario umetnost u zemlju i, što je još važnije, zadržao je istraživački i pionirski duh novih pozorišnih tendencija. Suštinski koncept BITEF-a je ostati otvoren za svaki vid scenske umetnosti, istraživati nove tendencije sopstvenog stvaralaštva, sarađivati sa umetnicima iz inostranstva i organizovati u Beogradu laboratoriju i široki spektar inicijativa i hepeninga“.
BITEF na stranicama Internet Krstarice, zvaničnog Internet promotera ovogodišnjeg festivala:
BITEF – oficijelne stranice:
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com