U trendu

Beč: Povratak u stara vremena uz muziku iz srpskih filmova

BEČ – Filmska muzika bila je tema sinoćnjeg koncerta u Beču, u kojem su nastupali i srpski glumci Branislav Bane Tomašević, Brankica Sebastijanović i rok legenda Dado Topić.

Gotovo da nema velikog filmskog hita ili legendarne serije, a da publika, pored glavnih junaka, ne pamti i pesme koje su proslavile ta ostvarenja.

„A, sad adio“ iz serije „Vrući vetar“, tema iz „Otpisanih“, samo su neke od vanremenskih melodija iz domaćih filmova ili serija, koje decenijama žive i često se izvode, dok bez pesme „Pukni zoro“, urađene za potrebe filma „Montevideo“, ne može da prođe nijedan koncert ili proslava.

Zato ne treba da čudi što je veče posvećeno filmskoj muzici Udruženja „A:Kultura“ obradovala publiku u Beču, koja je ispunila pozorište „Akzent“, željna da čuje i uživa u dobroj muzici i evocira uspomene na neka stara, srećnija i lepša vremena.

Na gala koncertu „3 noći“ nastupili su glumci Brankica Sebastijanović, Branislav Bane Tomašević, kao i rok legenda, autor i izvođač muzike za serije i filmove Dado Topić.

Glumce je pratio „A:Muzika Orkestar“, akademski obrazovani muzički umetnici, koji je koncertu dao posebnu čar.

Glumac Branislav Tomašević rekao je da su sve numere zanimljive, pažljivo izabrane, te da su se svi divno zabavili slušajući stare hitove.

„Filmska muzika je izuzetno važna, to dokazuju i neprolazni hitovi koji ostaju. Prolazi mi kroz glavu pesma iz filma ‘Nacionalna klasa’ – Flojd, a to je jedna od najznačajnijih filmskih pesama, koja se i danas sluša, i kod mlađih generacija“, kaže Tomašević.

Dobar film i dobru seriju treba da isprati kvalitetna muzika, uveren je Tomašević i dodaje da je uživao izvodeći filmske numere koje i danas žive.

I njegova mlada koleginica, Brankica Sebastijanović, koja je vodila program, saglasna je da muzika može mnogo da pomogne filmu, iako može i da mu odmogne.

„Muzika doprinosi, pomaže da se odredi i žanr filma. Kada bi se jedna scena podvukla različitom muzikom, mogli bismo da dobijemo različite žanrove – od komedije do horora. Zato muzika utiče na žanr koji reditelji žele da prikažu“, rekla je ona.

Jedna od najvećih jugoslovenskih rok legendi, muzičar koji je otpevao „Flojda“ u Nacionalnoj klasi, ali i „Ja hoću život“, pesmu koju je slušala cela bivša Jugoslavija prateći život porodice Popadić u „Boljem životu“, Dado Topić, svojim nesvakidašnjim glasom, dao je poseban pečat ovom koncertu.

I sam kaže da je filmska muzika značajna zbog „prilaska“ širokoj publici.

„Enio Morikone je obeležio istoriju vesterna svojom muzikom. Kasnije su se pojavili drugi autori sa poznatim pesmama, koje su doprinele uspehu filma. Za 60 odsto uspeha, filmska industrija treba da zahvali muzičkoj produkciji koja je pratila film. Svi znamo filmove koje smo zavoleli zbog muzike“, kaže ovaj muzičar sa karijerom dugom četiri decenije.

Dodaje da oni koji se bave muzikom, tačno znaju njenu vrednost na filmu, i osećaju i mali ponos, što učestvuju u filmu sa „muzičke strane“, i što jedan deo svog stvaralaštva ostavljaju i na filmu i televiziji.

„Od vesterna, nakon ere nemog filma, do holivudskih priča, muzika je verovatno ta koja daje osnovni pečat filmu. I nekada je bilo mnogo pevačkih zvezda u filmovima, koje su privlačile publiku, pa su i reditelji tražili dodatnu popularnost filma na velikim meolodijama, imenima. Frenk Sinatra je bio glumac i pevač…“, podseća legendarni Dado.

Nekada se i na CD-u može naći samo kompletna muzika iz nekog filma.

„Dobro je da je tako. I muzika određuje kvalitet i ravan filma, tako je bilo, a biće i dalje“, uveren je on.

Za pojedine pesme iz filmova i serija, mnogi i ne znaju da su autorske, nastale baš kao filmska muzika.

„Za pesmu ‘Bolji život’, ljudi misle da je tradicionalna, a autorska je, snimljena za seriju. To govori i da na našim prostorima ima autora koji mogu da naprave vanvremenske pesme. Ja sam imao sreću da sam to otpevao, a slučajno sam uleteo u ekipu…“, priseća se Topić i dodaje da ovaj prostor ni malo ne zaostajemo u odnosu zapadnu produkciju.

Predsednik Udruženja „A:Kultura“ Milorad Samardžija nije krio zadovoljstvo koncertom, za koji je, kaže, ideja došla spontano.

„Primetili smo da pesme koje su nastale 50-ih, 60-ih godina, a u vezi su sa filmskim ostvarenjima, žive i danas i izvode se od najmanjih kafana do najvećih muzičkih scena. Tu muziku često ljudi smatraju za narodnu, jer su im autori nepoznati. Prepoznali smo mogućnost da naše sjajne autore vratimo na scenu i dobiju ono što zaslužuju, a to je njihovo mesto na sceni i istoriji filma i filmske muzike“, rekao je Samardžija.

Da su pesme iz filmova i serija, iz 50-ih, 60-ih, pa 70-ih godina prošlog veka, koje su dali poseban pečat domaćoj kinematografiji tog vremena, ostale u srcima publike, pokazao je i ovaj koncert, na kojem su umetnici ispraćeni dugim aplauzom sa bine.

Jedan od najpopularnijih albuma Dade Topića je onaj objavljen 1979.godine pod nazivom „Neosedlani“ kojim je na jugoslovensku rok scenu doneo novi autorski koncept.

„Rođen sam u Jugoslaviji, uvek bio Jugosloven, iz radničke porodice. Kada sam počeo da komponujem, napravio sam taj album kao zbirku crtica iz života jednog čoveka, jednog od nas. To je taj krst koji nosimo svi. Obećavali su da je na zapadu mnogo bolje nego u Jugoslaviji, mnogo naših je otišlo trbuhom za kruhom, ali mnogi nisu ostvarili svoje snove…“, priča Topić.

Tim je albumom, kaže, hteo da ispriča priču o tome kako čovek sa svoje rodne grude ode pod neke tuđe zvezde, i kako ga svi događaji koji su, u biti, jedno agresivno otuđene od svoga roda, od slobodnog čoveka transformišu u roba novca.

„Ja sam u vreme kada se osećala tenzija zbog nekog prestanka drugarskih odnosa među nacijama, hteo da nekako tu balkansku familiju povežem u jednu porodicu. Ali, malo je jedan čovek da to uredi. Radostan sam što sam napravio taj album, ali ne i što je taj album na neki način predskazao raspad. Danas se okupljamo ponovo, ali nikada neće biti kao nekada“, rekao je Topić, jedan od muzičkih simbola bivše Jugoslavije.

(Tanjug)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pošalji komentar