Ivan Klajn: Je li Noje bio Francuz?

Ako ne pomaลพe gramatika, pogledajte u Bibliju…

„Potomci Nojeovog sina“ glasio je naslov jednog ฤlanka u „Glasu“ od 29. aprila. U ฤlanku je iscrpno prikazana knjiga „Vlasi kroz vekove“, koja je navodno „uzburkala duhove i srpsku ฤitalaฤku javnost“.

Saznajemo tako da je „najveฤ‡e nacionalno blago Vlaha to ลกto su Jafetovi potomci“, a „Jafet je treฤ‡i Nojeov sin koji je u vreme potopa imao 96 godina“. Neลกto kasnije, autoru knjige pripisuje se sledeฤ‡a tvrdnja: „S obzirom da vlaลกki govor pripada jeziku romanskog porekla (zahvata oko jedne treฤ‡ine ljudske populacije na zemlji), pretpostavlja se da je to narod Jafetovog potomstva, najmlaฤ‘eg Nojeovog sina.“

Reฤenica je rogobatna i priliฤno nerazumljiva. Neฤ‡e biti da treฤ‡ina ljudi na Zemlji govori vlaลกki, a svi romanski jezici zajedno, prema podacima u struฤnoj literaturi, obuhvataju nepunu desetinu stanovniลกtva naลกe planete. Ali ovde nas zanima oblik „Nojeov“. Zvuฤi kao da je Noje bio neki Francuz, pa se menja Nojea, Nojeu, Nojeov, onako kao ลกto govorimo o ล arlu Boajeu, o Monteskjeu, o ล abrijeovim kompozicijama i Kartjeovom nakitu.

Kod nas se poslednjih meseci mnogo raspravlja o opravdanosti uvoฤ‘enja veronauke u ลกkole. Iz jedne gramatiฤke greลกke, naravno, ne moลพemo izvoditi nikakav zakljuฤak ni u prilog veronauke ni protiv nje. Jedno mi se ipak ฤini neosporno: novinar koji je u stanju da tri puta napiลกe „Nojeov sin“ nije nikada ฤuo za Nojev kovฤeg, iliti Nojevu barku. Nikada u ลพivotu nije ฤitao Bibliju – bar ne od poฤetka. Da jeste, veฤ‡ posle nekoliko strana (Prva knjiga Mojsijeva, glava 6 i dalje) shvatio bi da se ime Noje menja kao Radoje ili Miloje. U prevodu ฤure Daniฤiฤ‡a, proฤitao bi:

„I reฤe Gospod Noju: uฤ‘i u kovฤeg ti i sav dom tvoj; jer te naฤ‘oh pravedna pred sobom… I Noje uฤini sve ลกto mu zapovedi Gospod… Uฤ‘e u kovฤeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i ลพena Nojeva i tri ลพene sinova njegovijeh… A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke ลกto bjehu s njim u kovฤegu…“ i tako dalje.

Koliko li je novinara ฤitalo Novi zavet? Ne mnogo njih, ako je suditi po onoj drugoj i mnogo ฤeลกฤ‡oj greลกci: svaki ฤas ฤitamo o nekome ko se zvao „Isus Hrist“, ili, ลกto je joลก gore, o „Hristosu“, „Hristosovom ลพivotu“, „reฤima Isusa Hristosa“ i sliฤno.

U srpskom jeziku, ime Hristos zadrลพava grฤki nastavak u nominativu, ali ga gubi u ostalim padeลพima (Hrista, Hristu, Hriste, Hristom) i u prisvojnom pridevu (Hristov). To je jedina imenica koja se tako ponaลกa, pa bismo oฤekivali da bude pomenuta u svakoj gramatici. Naลพalost – gramatiฤari su je zaboravili. Nema je ni kod Mihaila Stevanoviฤ‡a, ni u drugim gramatikama koje danas koristimo.

Kad ne pomaลพe gramatika, otvorite jevanฤ‘elja. Naฤ‡i ฤ‡ete: „Gdje ฤ‡e se roditi Hristos?“ (Matej 2:4); „Evo ovdje je Hristos“ (Marko 13:21); „Nije li to trebalo da Hristos pretrpi?“ (Luka 24:26); „Ja nijesam Hristos“ (Jovan 1:20). Ako vas zanima genitiv, Pavle se na poฤetku svake od svojih poslanica predstavlja kao „sluga Isusa Hrista“ ili „apostol Isusa Hrista“, a poslednji stih u celoj Bibliji (Otkrivenje Jovanovo 22:21) glasi „Blagodat Gospoda naลกega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.“ Lako je naฤ‡i primere i za lokativ, odnosno dativ („javljajuฤ‡i mir po Isusu Hristu“, Djela apostolska 10:36; „jer ste svi jedno u Hristu Isusu“, Galati 3:28), i za prisvojni pridev („u tajni Hristovoj“, Efesci 3:4; „rijeฤ Hristova“, Koloลกani 3:16) i tako dalje. Ili samo uzmite prvu Poslanicu Korinฤ‡anima: u prvih dvadesetak redova naฤ‡i ฤ‡ete Hristovo ime izmenjano kroz sve moguฤ‡e padeลพe. Prevodilac nigde ne kaลพe „Hrist“, niti „Hristosa“, „Hristosu“ i tako dalje. U njegovo znanje jezika ne treba sumnjati. Zvao se Vuk Stefanoviฤ‡ Karadลพiฤ‡.

Reฤeno je veฤ‡ mnogo puta: ne moลพe se, u evropskoj zemlji, smatrati za kulturnog ฤoveka neko ko ne poznaje bar osnovne pojmove iz hriลกฤ‡anstva. Samim uvoฤ‘enjem veronauke taj problem se verovatno neฤ‡e reลกiti – pogotovu ako udลพbenici budu nalik na mnoge danaลกnje udลพbenike za osnovnu i srednju ลกkolu. Treba se ipak nadati da ฤ‡e biti bolje. Valjda smo ipak malo odmakli od one epohe kad su u nastavnim programima poฤasno mesto zauzimali Vukovarski kongres i Peta ofanziva.

Ivan Klajn
www.nin.co.yu

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com