Roman „Svinjotopija“ irske spisateljice Kiti Ficdลพerald u najmanju ruku je zanimljivo delo – toplo, neobiฤno, sa velikim brojem nedostataka, ali uz sve te manjkavosti ipak simpatiฤno. Neฤe se dopasti svakom, ali bi svojom toplinom mogao da osvoji mnoge.
Glavni lik romana je Dลพek Plam, tridesetogodiลกnjak ฤiji mentalni sklop pre liฤi na deฤaฤki. Dลพek je deformisan od roฤenja i ลพigosan od okoline kao ฤudoviลกte i retard. Njegov otac je nestao, a on ลพivi sa majkom alkoholiฤarem i invalidom koja vreme provodi naizmeniฤno u samosaลพaljavanju i maltretiranju svog jedinog deteta.
Ipak, Dลพek nije baลก stopostotno nesreฤan. Suprotno uverenju svih, on nije retardiran – praktiฤno je nepismen, nema nikakvo formalno obrazovanje, reฤnik mu je ograniฤen pa ฤesto smiลกlja sopstvene reฤi i reฤeniฤne konstrukcije, ali mu mozak ipak sasvim solidno funkcioniลกe, dovoljno da, prateฤi oฤeve nacrte, dovrลกi ono ลกto je sa ocem zapoฤeo: neku vrstu luksuznog smeลกtaja za svinje u podrumu svoje kuฤe. Svinje su jedina radost Dลพekovog ลพivota, njegove mezimice i neko sa kim se identifikuje (ako zamiลกljate prljave svinjce, ovde nema niฤeg sliฤnog – Dลพek svoje mezimice odrลพava ฤistim, i one se nimalo ne bune).
Stvari izgledaju joลก bolje za Dลพeka kada uspe da se sprijatelji sa Holi Lok, devojฤicom iz susedstva. Isprva uplaลกena, Holi postepeno prihvata Dลพekovo prijateljstvo i meฤu njima se razvija lep odnos (samo prijateljstvo), dok se druลกtvo ne umeลกa i knjiga ne stigne do krajnje predvidljivog kraja.
Po mnogo ฤemu topao, simpatiฤan i zanimljiv roman – jezik kojim Dลพek govori i razmiลกlja veoma je paลพljivo osmiลกljen i fascinantan za ฤitanje, a njegovo nevino prijateljstvo sa Holi zaista lepo – „Svinjotopija“ ipak ima nekih problema, od kojih je glavni taj da je autorka po sposobnostima preteลพno pesnikinja i ne ume da obrati paลพnju na sve neophodne detalje jednog romana, pa tako ovaj njen roman upravo na detaljima „pada“, ฤime se gubi i uverljivost. Pitanja tipa „a kako to da niko od nadleลพnih u mestu koje ipak nije potpuna rupฤaga nikad nije pitao zaลกto Dลพek ne ide ni u ลกkolu ni u neku ustanovu za one sa posebnim potrebama?“, „kako to da je sama ลพena u invalidskim kolicima ostavljena sa detetom za koje se smatra da je retardirano i ama baลก niko ne dolazi da proveri kako su?“ – deo su reakcija nekih likova koje su baลก onakve kakve u tom trenutku odgovaraju piscu, a deo su i nedovoljno motivisanih drastiฤnih razreลกenja nekih situacija. Ukratko, konstrukcija romana i karakterizacija mogli su da budu i ฤvrลกฤi, ovako se gubi na uverljivosti – a zbog neobiฤnosti Svinjotopije, uverljivost joj je i te kako potrebna.
Uz sve zanatske greลกke, „Svinjotopija“ na emotivnom planu, kao i zahvaljujuฤi svojoj neobiฤnosti, i te kako jeste vredna pomena, pa bi, ukoliko niste veoma osetljivi (ima nekoliko drastiฤno krvoลพednih scena!), mogla da bude vredna vaลกeg vremena.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com