O svinjama, „svinjama“ i ljudima

Roman „Svinjotopija“ irske spisateljice Kiti Ficdลพerald u najmanju ruku je zanimljivo delo – toplo, neobiฤno, sa velikim brojem nedostataka, ali uz sve te manjkavosti ipak simpatiฤno. Neฤ‡e se dopasti svakom, ali bi svojom toplinom mogao da osvoji mnoge.
Glavni lik romana je Dลพek Plam, tridesetogodiลกnjak ฤiji mentalni sklop pre liฤi na deฤaฤki. Dลพek je deformisan od roฤ‘enja i ลพigosan od okoline kao ฤudoviลกte i retard. Njegov otac je nestao, a on ลพivi sa majkom alkoholiฤarem i invalidom koja vreme provodi naizmeniฤno u samosaลพaljavanju i maltretiranju svog jedinog deteta.
Ipak, Dลพek nije baลก stopostotno nesreฤ‡an. Suprotno uverenju svih, on nije retardiran – praktiฤno je nepismen, nema nikakvo formalno obrazovanje, reฤnik mu je ograniฤen pa ฤesto smiลกlja sopstvene reฤi i reฤeniฤne konstrukcije, ali mu mozak ipak sasvim solidno funkcioniลกe, dovoljno da, prateฤ‡i oฤeve nacrte, dovrลกi ono ลกto je sa ocem zapoฤeo: neku vrstu luksuznog smeลกtaja za svinje u podrumu svoje kuฤ‡e. Svinje su jedina radost Dลพekovog ลพivota, njegove mezimice i neko sa kim se identifikuje (ako zamiลกljate prljave svinjce, ovde nema niฤeg sliฤnog – Dลพek svoje mezimice odrลพava ฤistim, i one se nimalo ne bune).
Stvari izgledaju joลก bolje za Dลพeka kada uspe da se sprijatelji sa Holi Lok, devojฤicom iz susedstva. Isprva uplaลกena, Holi postepeno prihvata Dลพekovo prijateljstvo i meฤ‘u njima se razvija lep odnos (samo prijateljstvo), dok se druลกtvo ne umeลกa i knjiga ne stigne do krajnje predvidljivog kraja.
Po mnogo ฤemu topao, simpatiฤan i zanimljiv roman – jezik kojim Dลพek govori i razmiลกlja veoma je paลพljivo osmiลกljen i fascinantan za ฤitanje, a njegovo nevino prijateljstvo sa Holi zaista lepo – „Svinjotopija“ ipak ima nekih problema, od kojih je glavni taj da je autorka po sposobnostima preteลพno pesnikinja i ne ume da obrati paลพnju na sve neophodne detalje jednog romana, pa tako ovaj njen roman upravo na detaljima „pada“, ฤime se gubi i uverljivost. Pitanja tipa „a kako to da niko od nadleลพnih u mestu koje ipak nije potpuna rupฤaga nikad nije pitao zaลกto Dลพek ne ide ni u ลกkolu ni u neku ustanovu za one sa posebnim potrebama?“, „kako to da je sama ลพena u invalidskim kolicima ostavljena sa detetom za koje se smatra da je retardirano i ama baลก niko ne dolazi da proveri kako su?“ – deo su reakcija nekih likova koje su baลก onakve kakve u tom trenutku odgovaraju piscu, a deo su i nedovoljno motivisanih drastiฤnih razreลกenja nekih situacija. Ukratko, konstrukcija romana i karakterizacija mogli su da budu i ฤvrลกฤ‡i, ovako se gubi na uverljivosti – a zbog neobiฤnosti Svinjotopije, uverljivost joj je i te kako potrebna.
Uz sve zanatske greลกke, „Svinjotopija“ na emotivnom planu, kao i zahvaljujuฤ‡i svojoj neobiฤnosti, i te kako jeste vredna pomena, pa bi, ukoliko niste veoma osetljivi (ima nekoliko drastiฤno krvoลพednih scena!), mogla da bude vredna vaลกeg vremena.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com