BEOGRAD – Novi roman srpskog pisca Darka Tuševljakovića „Uzvišenost“, objavljen u oktobru u izdanju izdavačke kuće Laguna, predstavljen je večeras u knjižari Delfi SKC u Beogradu.
Tuševljaković je naveo da je inicijalna ideja upotrebe termina „uzvišenost“ (u kontekstu opisivanja ljudi u romanu kojima se desila određena promena) krenula od izmišljene aplikacije Kindred – „čuda tehnike“ koja ljudima pomaže da pronađu svoju srodnu dušu.
„Sve je krenulo od pitanja šta bi se dogodilo kad bi zaista postojala takva aplikacija, koja će svojim delovanjem promeniti svet do te mere da ga praktično podeli na dve grupe – uzvišene i one nepromenjene“, objasnio je Tuševljaković.
Dodao je da je termin „uzvišenost“, iako zvuči ekstremno, zapravo vrlo suptilan i predstavlja eufemizam za ono što se ljudima u romanu dešava.
Kako navodi, „erotsko iščašenje“ koje predstavlja sastavni deo likova „Uzvišenosti“ polazi već od oca protagonistkinje, „prokazanog pisca koji je prerano otišao.“
„Otac je na taj telesni način pokušavao da izleči svoju frustraciju, to što ga je bolelo iznutra… Posle se ispostavlja da on nije jedini lik koji na taj način „leči“ svoje probleme“, objašnjava Tuševljaković.
Književna kritičarka Nevena Bojičić navela je da ovaj roman na mnogo načina predstavlja „dosadašnji vrhunac Tuševljakovićevog romanesknog opusa.“
Po njenim rečima, iako je ovaj roman do sada najzreliji, u njemu se „sustiču i tematski, motivski i kompozicioni obrasci koji su nam već poznati iz Tuševljakovićevih prethodnih dela „Jaz“ i „Jegermajster“.
„U ovom delu možemo pronaći nagoveštaj odgovora na pitanje šta to književnost predstavlja za samog autora i šta ona može da učini sa našom percepcijom sebe i sveta oko nas“, rekla je Bojičić.
Bojičić smatra da u romanu ima dosta ekstrema, ali da će čitaoce privući to što on nudi „prikaz jedne nama bliske distopijske budućnosti“, prikazuje kako u tim okolnostima funkcioniše komunikacija među ljudima i šta sve jedna aplikacija može uraditi.
Urednik knjige Zoran Penevski naveo je da je po njegovom mišljenju ovo „roman godine, ako ne i šire“.
„To je roman za koji mislim da vreme radi, ne samo zato što ima elemente fantastike i što je žanrovski futuristički i vreme prosto mora da radi za njega, već zato što je on sjajan, strukturno bogat i precizan… Sjajno je napisan i najbolje može uhvatiti ovaj trenutak u našem društvu“, ističe Panevski.
Darko Tuševljaković (1978) svoju prvu priču je objavio 2002. godine u regionalnoj antologiji priređenoj u saradnji s Uneskom i od tada objavljuje kraću i dužu prozu u raznim časopisima i antologijama.
Do sada je objavio dve zbirke priča („Ljudske vibracije“ i „Naknadne istine“), kao i tri romana „Senka naše želje“, „Jaz“ i „Jegermajster“.
Godine 2004. dobio je nagradu „Lazar Komarčić“ za najbolju novelu, a dela su mu se našla i u užem izboru za NIN-ovu, Andrićevu i Vitalovu nagradu.
Za roman „Jaz“ je 2017. godine dobio Evropsku nagradu za književnost.
„Jaz“ je dosad preveden na engleski, italijanski, bugarski, albanski, rumunski, slovenački i španski jezik.
(Tanjug)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com