Nasu Vajeni, grčkom pesniku, autoru sedam zbirki poezije i jednom od najznačajnijih grčkih kritičara i teoretičara književnosti u Sremskim Karlovcima uručena je nagrada "Branko Radičević" na 37. po redu Brankovom kolu. Poezija grčkih pesnika neminovno je povezana sa helenskom tradicijom, pre svega zahvaljujući jeziku, pa i Grci koji su završili samo osnovnu školu mogu da čitaju Novi zavet na ondašnjem jeziku. Vajena u svojim delima ističe da se ne treba uvek oslanjati samo na prošlost pošto se najbolja književnost stvara pod uticajem i modernog i tradicionalnog.
Grčka poezija je poznata u Srbiji jer su prevdene knjige mnogih grčkih pesnika. Nažalost, ne može se reći da u toj priči postoji reciprocitet. Srpski pesnici se inače retko prevode na strane jezike i sa izuzetkom Vaska Pope i Miodraga Pavlovića, slobodno se može reći da najveći deo srpskih velikih pesnika nikada nije dobio adekvatne prevode na strane jezike. Vajena je, inače, vrlo cenjeni teoretičar prevodilaštva u Grčkoj i ima obilje tekstova u kojima izlaže svoje poglede. Već su postale školske definicije njegove formulacije da je "prevođenje poezije istinska umetnost" i da su "neke od najlepših grčkih pesama prevodi".
Priča o umetnosti prevođenja, jasno je, ima smisla. U većini slučajeva prevod je nužno zlo, jer se veoma teško prenosi sve sa originala, ali ako prevodilac uspe to da uradi, tada prevedena pesma postaje deo kulture u kojoj se govori jezik na koji je prevedena. Ono što je ipak najvažnije jeste da bude prenesen duh poezije.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com