U penziju prvi put sa 78 godina

Svako u svojoj profesiji moลพe da ostane da radi do duboke starosti, ako poslodavac hoฤ‡e da ga zadrลพi na radnom mestu i ako od njegovog angaลพmana ima koristi, bez obzira na godine ลพivota i staลพa

Kada je jedan srpski politiฤar i bivลกi graฤ‘evinski inลพenjer saopลกtio svojim prijateljima da je tek u 78. godini prvi put podneo zahtev za penziju, nisu mu poverovali jer znaju da je uslov za starosnu penziju za muลกkarce 65 godina. Objasnio im je da je imao takav ugovor s poslodavcem i da se ni na koji naฤin nije โ€žogreลกioโ€ o zakon. Zakon o radu predviฤ‘a da se poslodavac i zaposleni sporazumeju o nastavku rada i posle sticanja uslova za penziju, ukoliko je taj radnik zaista neophodan poslodavcu. Mada nije redak sluฤaj da ugovor o radu produลพavaju oni koji su sami sebi gazde.

Ovaj bivลกi inลพenjer kaลพe da mu je prvo bio ponuฤ‘en sporazum s taฤno navedenim datumom do kada ฤ‡e joลก raditi, ali je poslodavac pred njegov odlazak u penziju shvatio da bolji struฤnjak za mostogradnju u tom trenutku ne postoji i da bi bilo dobro da se tu joลก zadrลพi.

Bar dok ne obuฤi nekog mlaฤ‘eg kolegu. Oteglo se to poduฤavanje, kaลพe ovaj inลพenjer, na joลก 12 godina od dana kada je stekao uslov za penziju. Mogao je, da je hteo, da nastavi i dalje do radi i do sudnjeg dana, jer je imao i snage i volje, ali kaลพe da je red da se malo i odmori i proba da bude penzioner.

Prouฤivลกi zakon shvatio je da svako u svojoj profesiji moลพe da ostane da radi do duboke starosti, ako poslodavac hoฤ‡e da ga zadrลพi na radnom mestu i ako od njegovog angaลพmana ima koristi, bez obzira na godine ลพivota i staลพa.

U Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje nisu iznenaฤ‘eni ovim sluฤajem. Jer, kaลพu, ovaj inลพenjer nije jedini takav. Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju nije propisana obaveza da se ispunjenjem uslova za starosnu penziju podnosi zahtev za penzionisanje.

โ€“ Zakonom o PIO propisano je da su prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja liฤna prava i da se ostvaruju po podnetom zahtevu. To znaฤi da ฤ‡e se o pravu lica, koje je ispunilo uslove za sticanje prava na starosnu penziju, odluฤivati samo ukoliko ono podnese zahtev za ostvarivanje prava โ€“ kaลพe Jelica Timotijeviฤ‡, direktor Sektora za odnose s javnoลกฤ‡u u PIO fondu.

Pravo na starosnu penziju, dodaje, ostvaruje se posle prestanka osiguranja. Zaposleni koji nije prestao da radi, iako je stekao uslov za penziju, ne moลพe da poฤne da prima starosnu penziju.

Bez obzira na to da li neko ispunjava sve zakonske uslove za ostvarivanje prava na penziju, ako njegov poslodavac smatra da mu je takav radnik potreban, on moลพe da radi dokle god mu to poslodavac dopuลกta i ne postoji zakonska odredba koja bilo kog osiguranika moลพe da primora na podnoลกenje zahteva za penziju, nezavisno od godina ลพivota i staลพa โ€“ kaลพe Nebojลกa Atanackoviฤ‡, predsednik Unije poslodavaca.

Zakonom o PIO je, dodaju u PIO fondu, takoฤ‘e omoguฤ‡eno penzionerima da i nakon penzionisanja nastave da rade, ฤime se doprinosi poveฤ‡anju broja onih koji uplaฤ‡uju doprinose. Obaveza poslodavca, koji zaposli penzionera, jeste da mu na zaradu uplati i doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od oko 24 odsto, dok doprinose za zdravstvo ne mora jer je veฤ‡ pokriven preko Fonda PIO.

Ukoliko penzioner nastavi da radi, on ฤ‡e uz redovnu penziju primati i zaradu koju ugovori s poslodavcem, nakon ฤega ima pravo da podnese zahtev za novi obraฤun penzije. Pravo da nastavi da radi imaju starosni penzioneri, s tim ลกto je potrebno najmanje 12 meseci novog staลพa da bi podneli zahtev za ponovno izraฤunavanje penzije. Od ukupnog broja starosnih penzionera u ponovnom osiguranju je, u svakom momentu, do tri odsto populacije.

Zakonom o PIO predviฤ‘eno je da ฤ‡e se korisniku starosne penzije, koji se zaposli u inostranstvu, obustaviti isplata penzije za vreme dok tamo radi, ako meฤ‘unarodnim ugovorom nije drugaฤije predviฤ‘eno. Penzioneri ne treba da strahuju da bi im nova penzija mogla biti manja od one koju su primali pre nego ลกto su nastavili da rade jer penzijski fond garantuje steฤeno pravo po kom se ono ne moลพe ukinuti, niti utvrditi u manjem obimu.

Ukoliko se utvrdi da bi iznos penzije bio eventualno nepovoljniji od onog koji je utvrฤ‘en konaฤnim reลกenjem, onaj ko vodi postupak morao bi da pozove stranku da odustane od zahteva jer je na obrascu zahteva za preraฤun penzije na vidljivom mestu naznaฤeno โ€ž… ako je to za mene povoljnijeโ€, ลกto predstavlja dodatno olakลกanje za podnosioca takvog zahteva, kaลพu u fondu.

(Jasna Petroviฤ‡-Stojanoviฤ‡, „Politika“)

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com