U trendu

Večernji: „Prljava industrija“ traži pomoć vlada i EK

ZAGREB – Petrohemija, cementare, rafinerije i drugi koji troše puno gasa ili uglja kupuju pravo da zagađuju okolinu ugljen-dioksidom, a cena tih sertifikata sad je nekoliko puta viša, pa „prljava industrija“ traži pomoć, piše danas zagrebački Večernji list.

Od početka godina cene emisije gasova staklene bašte su se udvostručile i na zajedničkoj evropskoj berzi ETS probile rekord od 60 evra po toni.

List piše da je to veliki problem za evropske proizvođače pa i pojedine firme u Hrvatskoj poput Petrohemije, HEP-a, cementara, Ine, kao i proizvođača automobilskih delova koji troše puno gasa, jer svi oni, zavisno od toga koliko zagađuju okolinu, moraju da plaćaju svojevrsni porez na zagađenje.

Tehnički se to, kažu, rešava tako da svaka takva firma zagađivač mora da kupi potreban broj emisijskih jedinica gasova staklene bašte, odnosno mora da platiti za to što zagađuje prostor oko sebe.

Predsednik uprave kutinske Petrohemije Davor Žmegač kaže da su pre četiri godine cene tih emisija bile četiri do pet evra po toni, a u septembru ove godine su više od 60 evra.

Divljanje cena emisija, uz znatan skok cene struje i gasa, izazvalo je veliku pomutnju među evropskim proizvođačima, od kojih se očekuje da dodatno ulažu u svoje pogone kako bi smanjili zagađenost, a istovremeno moraju da plaćaju i izuzetno visoke iznose za sertifikate.

Hrvatska u evropskim razmerama nije veliki zagađivač, godišnje proizvede oko 24.000 tona ugljen-dioksida, Nemačka, na primer 900.000 tona, a Poljska, Italija i Francuska više od 400.000 tona, ali radi se o strateškim firmama čiji se problemi prelivaju na širok krug preduzetnika i građana kroz višu cenu đubriva, struje, benzina i slično.

Na tehničkom niovu, firma zagađivač mora svake godine do aprila da podmiri sve emisije koje potroši za prethodnu godinu. Žmegač kaže da je Petrohemija ranije kupila dovoljno sertifikata za ovogodišnju kvotu po cenama koje su bile povoljnije, ali sada treba ta prava da kupi za sledeću godinu.

Reč je formi koja godišnje treba 300.000 do 500.000 tona tih jedinica ugljen-dioksida.

“Ovakvo kretanje cena emisija može ugroziti opstanak evropske i hrvatske industrije”, kaže Žmegač.

Preduzetnici su se stoga obratili za pomoć i nacionalnim vladama i Evropskoj komisiji, piše Večernji.

(Tanjug)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.