Borba divova

U sumo sportu zabranjeno je kopati oฤi, hvatati za kosu i udarati pesnicom. Sve ostalo je dozvoljeno. Japan je jedna od najneobiฤnijih zemalja na svetu, a sumo u Japanu ni izdaleka nije samo sport. To je nacionalna strast – prava pomama.

Sumo borbe odrลพavaju se najmanje jednom meseฤno. Stadioni su ispunjeni do poslednjeg mesta i primaju oko 12.000 ljudi. Svaki meฤ u proseku posmatra i 12 miliona televizijskih gledalaca. Turnir traje 15 dana, a borbe se vode od devet ujutru do ลกest uveฤe. To je sto dana godiลกnje. Sumo strast osvojila je viลกe od 62 procenta Japanaca. To ne treba da ฤudi kada se zna da je ovaj sport neraskidivo povezan sa najdubljom tradicijom Zemlje izlazeฤ‡eg sunca.

U Tokiju postoji kvart u kome ลพive samo sumo rvaฤi. Putnici namernici koji svrate da ga obiฤ‘u izgledaju kao patuljci pored ljudi neverovatno velikih dimenzija. Teลกki su izmeฤ‘u 200 i 300 kilograma. Uprkos svojoj veliฤini, sumo borci su krajnje nekomunikativni. Kao posledicu mnogobrojnih ozleda grla oni ฤesto imaju probleme sa glasnim ลพicama. Vrlo ฤesto stradaju i uลกne ลกkoljke. Uลกi sumo profesionalaca liฤe na glavice kupusa sa ฤitavim spektrom duginih boja od tirkizne do bagremove.

Izvan borilaฤke scene ลพivot sumo rvaฤa nije niลกta manje surov. Treninzi poฤinju u pet sati ujutru. Svi zahtevi trenera koji nosi neizbeลพnu bambusovu palicu moraju biti bezuslovno ispunjeni. U suprotnom, na leฤ‘a uฤesnika svali se bujica udaraca palicom. Od iskusnog sumo borca gore je biti samo sumo poฤetnik. Stariji borac moลพe da udara novajliju koliko god puta hoฤ‡e. Novi su duลพni da sve trpe, da starijima spremaju hranu, da im ฤiste leฤ‘a i bokove, poลกto sumo borac ne moลพe sam sebe da obuhvati.

Koliko Japanci vode raฤuna o svojim nacionalnim savremenim herojima svedoฤi i pravilo da je sumo ลกampionima zabranjeno putovanje istim avionom. Sumo ลกampion proglaลกen je nacionalnim dobrom nad ฤijim ลพivotom strepi cela nacija. Zanimljivo je da sudije u ovim borbama za pojasom nose bodeลพ. Obiฤaj nalaลพe moralnu obavezu sudije da izvrลกi harikiri ako nije u stanju da obezbedi besprekorno odvijanje borbe. Na kraju svakog turnira sumo ลกampioni dobijaju vredne nagrade. Pored novca za pobedu, ove ogromne ljude posebno raduju nagrade u hrani. Tipiฤna prehrambena nagrada sastoji se od ฤetiri tone neophodnih namirnica, u kojima je tona ostriga, ali i bala zelenog ฤaja teลกka koliko i sam borac. Ove muลกkarฤine svakog dana moraju da pojedu lonac hrane koja sadrลพi 7.000 kalorija.

Iako je sumo sport roฤ‘en u Japanu, gde je najpopularniji, sve je viลกe svetskih ลกampiona roฤ‘enih u drugim zemljama. U dve hiljade godina dugoj istoriji sumo rvanja nedavno je pobednik na nacionalnom takmiฤenju postao uroฤ‘enik sa Havaja teลพak 300 kilograma. Nacionalni ponos Japana definitivno je pao u praลกinu u poslednjih deset godina poลกto su trojica od ฤetvorice sumo velikana u ovoj deceniji Amerikanci.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com