U sumo sportu zabranjeno je kopati oฤi, hvatati za kosu i udarati pesnicom. Sve ostalo je dozvoljeno. Japan je jedna od najneobiฤnijih zemalja na svetu, a sumo u Japanu ni izdaleka nije samo sport. To je nacionalna strast – prava pomama.
Sumo borbe odrลพavaju se najmanje jednom meseฤno. Stadioni su ispunjeni do poslednjeg mesta i primaju oko 12.000 ljudi. Svaki meฤ u proseku posmatra i 12 miliona televizijskih gledalaca. Turnir traje 15 dana, a borbe se vode od devet ujutru do ลกest uveฤe. To je sto dana godiลกnje. Sumo strast osvojila je viลกe od 62 procenta Japanaca. To ne treba da ฤudi kada se zna da je ovaj sport neraskidivo povezan sa najdubljom tradicijom Zemlje izlazeฤeg sunca.
U Tokiju postoji kvart u kome ลพive samo sumo rvaฤi. Putnici namernici koji svrate da ga obiฤu izgledaju kao patuljci pored ljudi neverovatno velikih dimenzija. Teลกki su izmeฤu 200 i 300 kilograma. Uprkos svojoj veliฤini, sumo borci su krajnje nekomunikativni. Kao posledicu mnogobrojnih ozleda grla oni ฤesto imaju probleme sa glasnim ลพicama. Vrlo ฤesto stradaju i uลกne ลกkoljke. Uลกi sumo profesionalaca liฤe na glavice kupusa sa ฤitavim spektrom duginih boja od tirkizne do bagremove.
Izvan borilaฤke scene ลพivot sumo rvaฤa nije niลกta manje surov. Treninzi poฤinju u pet sati ujutru. Svi zahtevi trenera koji nosi neizbeลพnu bambusovu palicu moraju biti bezuslovno ispunjeni. U suprotnom, na leฤa uฤesnika svali se bujica udaraca palicom. Od iskusnog sumo borca gore je biti samo sumo poฤetnik. Stariji borac moลพe da udara novajliju koliko god puta hoฤe. Novi su duลพni da sve trpe, da starijima spremaju hranu, da im ฤiste leฤa i bokove, poลกto sumo borac ne moลพe sam sebe da obuhvati.
Koliko Japanci vode raฤuna o svojim nacionalnim savremenim herojima svedoฤi i pravilo da je sumo ลกampionima zabranjeno putovanje istim avionom. Sumo ลกampion proglaลกen je nacionalnim dobrom nad ฤijim ลพivotom strepi cela nacija. Zanimljivo je da sudije u ovim borbama za pojasom nose bodeลพ. Obiฤaj nalaลพe moralnu obavezu sudije da izvrลกi harikiri ako nije u stanju da obezbedi besprekorno odvijanje borbe. Na kraju svakog turnira sumo ลกampioni dobijaju vredne nagrade. Pored novca za pobedu, ove ogromne ljude posebno raduju nagrade u hrani. Tipiฤna prehrambena nagrada sastoji se od ฤetiri tone neophodnih namirnica, u kojima je tona ostriga, ali i bala zelenog ฤaja teลกka koliko i sam borac. Ove muลกkarฤine svakog dana moraju da pojedu lonac hrane koja sadrลพi 7.000 kalorija.
Iako je sumo sport roฤen u Japanu, gde je najpopularniji, sve je viลกe svetskih ลกampiona roฤenih u drugim zemljama. U dve hiljade godina dugoj istoriji sumo rvanja nedavno je pobednik na nacionalnom takmiฤenju postao uroฤenik sa Havaja teลพak 300 kilograma. Nacionalni ponos Japana definitivno je pao u praลกinu u poslednjih deset godina poลกto su trojica od ฤetvorice sumo velikana u ovoj deceniji Amerikanci.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com