Zubi su negovani i pre viลกe hiljada godina. Higijena zuba i desni ukljuฤuje i koriลกฤenje zubnog konca.
U moderno doba gotovo svaki stomatolog uvrstiฤe u osnovnu brigu o zubima i koriลกฤenje zubnog konca. Trลพiลกta ลกirom sveta gotovo su preplavljena najrazliฤitijim varijantama ovog proizvoda, koji se danas prave na istoj osnovi, a razlikuju se po dodacima koje sadrลพe u sebi, poput voska ili mentola.
Konac za zube, meฤutim, jeste pronalazak star gotovo koliko i samo ฤoveฤanstvo. Neki istorijski podaci govore da su ljudi u praistoriji koristili konฤane niti pronaฤene u prirodi, najฤeลกฤe razne travke, za ฤiลกฤenje i odrลพavanje zuba. Prilikom arheoloลกkih iskopavanja na raznim lokalitetima pronaฤeni su ostaci praistorijskog konca za zube u ustima naลกih davnih predaka.
Ideju staru nekoliko hiljada godina iskoristio je u prvim decenijama 19. veka zubar Levi Spir Parmli iz ameriฤkog gradiฤa Nju Orleans. On se smatra pronalazaฤem prvog zubnog konca u novijoj istoriji. Parmli je, izuฤavajuฤi davnu proลกlost i naฤine ฤiลกฤenja zuba u staro doba, doลกao na ideju da iskoristi komad svilenog konca za odrลพavanje higijene usta. Doduลกe, njegov pronalazak bio je priliฤno debeo i teลกko se provlaฤio izmeฤu zuba, pa nije stekao veliku popularnost.
Do masovne proizvodnje zubnog konca protekle su decenije, a prvi ovakav proizvod, koji je izaลกao iz fabriฤkih pogona kompanije „Kodman i ล aftleft“ iz Masaฤusetsa, pojavio se na trลพiลกtu 1882. godine. Ovaj konac bio je znatno tanji od svog prethodnika, nije bio premazan voskom i viลกe se koristio.
„Dลพonson i Dลพonson“, kompanija iz Nju Dลพersija, prva je prijavila konac za zube kao svoj patent 1898. godine. Pronalazak struฤnjaka iz ove kompanije takoฤe je bio od svile, ali je imao neke nove sastojke, koji su mu davali veฤu izdrลพljivost.
Doktor ฤarls C. Bes iz Amerike izumeo je tokom Drugog svetskog rata konac za zube od najlona i od tada ovaj materijal poฤinje da potiskuje svilu. Njegov pronalazak doลพiveo je veliki uspeh.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com