Poput nekog biblijskog proroka Federiko Garsija Lorka umeo je da u poetskim snoviฤenjima predvidi ne samo liฤnu tragiฤnu sudbinu, veฤ da opiลกe zlu hroniku Frankove diktature, pa i posledice desniฤarskog reลพima koje se u ล paniji joลก uvek oseฤaju. Jednog od najveฤih pesnika 20. veka falangisti su streljali pre osamdeset godina (19. avgusta 1936.), na samom poฤetku graฤanskog rata, a ล panija ni u 21. veku nije uspela da pronaฤe dovoljno energije i da se u potpunosti suoฤi sa bezimenim masovnim grobnicama rasutim svuda po Iberijskom poluostrvu. U jednoj od tih jama nestali su, zajedno sa hiljadama drugih ลพrtava, Lorkini posmrtni ostaci.
ล panija obeleลพava osam decenija otkako su rafali izreลกetali tridesetosmogodiลกnjeg pesnika, a sve je bliลพa spoznaji da je to mesto gde poฤiva Lorka trajno zakopano i da ga niko i nikad viลกe ne moลพe iznedriti na videlo.
Kao da je unapred znao da ฤe otiฤi u mrak, Lorka je ลพalio odlaske, a u odlazeฤim danima je video smrt.
โOdlaziลก pun mene, a kad se vraฤaลก ne poznajeลก meโ napisao je elegiฤno u โPesmi dana koji odlaziโ.
U zbirci โPesnik u Njujorkuโ joลก je detaljnije opisao svoju posthumnu sudbinu: โTada sam shvatio da sam bio ubijen. Traลพili su me u kafeima, po grobljima, u crkvama… Ali me nisu naลกli. Nikad me nisu naลกli? Ne. Nikad me nisu naลกliโ.
Taฤno tako. Nikad ga nisu naลกli. U oktobru 2009. tim arheologa i istoriฤara sa Univerziteta Granada poฤeo je iskopavanje nedaleko od Alfakara, na mestu koje je tri decenije pre toga oznaฤio jedan svedok. On je navodno 1936. kopao jamu u koju su baฤena tela Garsije Lorke i joลก trojice ljudi. Po miลกljenju mnogih, Lorka je โsahranjenโ pored krivine planinskog puta koji spaja sela Viznar i Alfakar.
Do ovog saznanja se doลกlo kada je ฤuveni ลกpanski sudija Baltazar Garson (on je u meฤuvremenu raลพalovan i sada je ฤlan tima odbrane osnivaฤa โVikiliksaโ Dลพulijana Asanลพa), zvaniฤno zatraลพio (2008) da lokalne crkve i uprava otvore svoje arhive kako bi se rasvetlila sudbina hiljada ljudi, nestalih u graฤanskom ratu i potom za vreme diktature generala Franka koja je trajala do njegove smrti 1975. godine. Ministarstvo pravde Andaluzije je tada, pre osam godina, objavilo da ฤe posmrtni ostaci Garsije Lorke biti iskopani u roku od โnekoliko nedeljaโ.
Ipak, posle tri meseca pokazalo se da u ovom plitkom โgrobuโ (svega 40 cm pod zemljom) nema niฤega ลกto bi ukazivalo da u njemu poฤiva Lorka: nijedna kost, ni tragovi kurลกuma, ni parฤe odeฤe…
U januaru 2012. istoriฤar Migel Kabaljero Peres, autor knjige โPoslednjih 13 ฤasova Garsije Lorkeโ dobio je odobrenje da zapoฤne potragu pesnikovih ostataka, pola kilometra od veฤ prekopanog mesta. Niลกta nije pronaฤeno.
Franko je zakopao i pesnikovo delo. Od kada je 1939. zaveo diktaturu pa sve do smrti 1975. o najveฤem ลกpanskom pesniku 20. veka, kako ga nedvosmisleno ocenjuje evropska knjiลพevna kritika, nije smela da se vodi nikakva debata unutar Iberijskog poluostrva. Nije se priฤalo ni o njegovom delu, ni o ลพivotu, a joลก manje o homoseksualnosti ili njegovoj smrti. Samo redukovana verzija njegovih dela je bila publikovana, dok je Lorkina biografija koju je napisao britanski hispanista Jan Gibson bila zabranjena.
Tek sedamdeset ลกest godina posle Lorkine smrti otkriveno je ko je ฤovek kome je pesnik posvetio svoje najstrasnije sonete. Likovni kritiฤar i novinar Huan Ramires de Lukas krio je ฤitavog ลพivota kutiju sa uspomenama na svoju jednogodiลกnju vezu sa Lorkom. De Lukas je kutiju u kojoj su se nalazile nepoznate pesme Garsije Lorke i njegov dnevnik predao svojoj sestri neposredno pred smrt 2010. Iz nje je izaลกlo na videlo da su Garsija Lorka i devetnaestogodiลกnji student dramaturgije De Lukas bili u ljubavnoj vezi i da su planirali put u Meksiko, kako bi se Lorka spasao progona desniฤara.
Za odlazak u Meksiko De Lukas je morao da dobije dozvolu svojih roditelja, a Lorka je, ne ลพeleฤi da bez njega otputuje na drugi kontinent, otiลกao u meฤuvremenu u Granadu da se tu sakrije u kuฤi prijatelja. Granada je tih dana pala u ruke Frankovih faลกista. Najnovija saznanja o poslednjim Lorkinim danima ukazuju da je muฤen i zbog toga ลกto je po opredeljenju bio socijalista (iako se nije bavio politikom), i zbog seksualnog opredeljenja. Pre nego ลกto su ga odveli na streljanje njegovi muฤitelji u zatvoru su ga gaฤali u donje delove tela.
Ne zna se taฤno ni kad je konaฤno ubijen najveฤi i u svetu najpoznatiji ลกpanski pesnik. Zna se da je to bilo u avgustu pre 80 godina izmeฤu 17. i 19. avgusta.
Povodom godiลกnjice list La Vangardija iz Barselone u juฤeraลกnjem broju, uz ostale vesti o Garsiji Lorki, objavljuje podatak koji najbolje govori o represiji Frankovog reลพima. Ovaj dnevnik opisuje kako je tek prvog septembra 1936. godine, dve nedelje posle ubistva Lorke, na svojim stranicama objavio nekoliko redova koji aludiraju da je pesnik mrtav. Priฤa se o streljanju, ali niko to nije tada ni potvrdio ni demantovao.
Niti se iko tada usuฤivao da se raspita za sudbinu Garsije Lorke. Kompozitor Manuel de Falja jedini se odluฤio da ode u gradsku upravu. Tamo su ga obavestili da je Lorka streljan i zapretili mu da bi i njega mogla da snaฤe sliฤna sudbina.
Engleski pisac Herbert Dลพordลพ Vels je tek sredinom oktobra 1936, u svojstvu predsednika PEN kluba, telegramom upuฤenom na adresu vojnog ลกtaba Granade, zatraลพio je da mu se kaลพe ลกta se dogodilo sa Lorkom.
Odgovor pukovnika i guvernera Granade bio je kratak: โNe znam gde se nalazi Federiko Garsija Lorka. On nije viลกe ลพivโ. Tek tri godine kasnije, 1939, Lorkina porodica upisala je njegovu smrt u registar. U njemu piลกe da je umro u avgustu 1936. od posledica rana dobijenih u ratu.
A Britanac Jan Gibson i dalje prouฤava okolnosti pod kojima je stradao andaluzijski poeta. Po njegovim procenama to je bilo 18. a ne 19. avgusta. Izraฤunajte sami koliko je dana od tada proลกlo bez Lorke a da ga nijedno svitanje posle 80 godina nije na pravi naฤin prepoznalo.
Ponekad se preteruje kad se kaลพe da je sa ubistvom Federika Garsije Lorke ubijena i poezija. Ima li je danas?
(Zorana ล uvakoviฤ, Politika)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com