Jedna kineska pripovetka govori o caru ล en-Mingu, koji je pio samo kuvanu vodu. Posle 2737. godine pre naลกe ere, navodno su granฤice s jednog grma u vrtu pale u lonac gde se kuvala voda i obojile je u zlatnosmeฤu boju. ล en-Ming je ustanovio da je voda poprimila izvesnu aromu. Grmlje ฤajevca spominje se u starom kineskom spisu „Pent sao“ 2500. godine pre naลกe ere.
ฤaj brzo postaje omiljeni napitak u Kini, pa je veฤ 783. godine naลกe ere uzgoj ฤaja proglaลกen drลพavnim monopolom i uveden je porez na gajenje, prodaju i izvoz ฤaja. Oko osam vekova trajala je primitivna faza uลพivanja ฤaja. Ne zna se taฤno da li se ฤaj prvo samo ลพvakao ili puลกio, ili pak dodavao jelima kao zaฤin.
Meฤutim, zna se da se ฤaj prvo pio prลพen, stucan u avanu i skuvan s pirinฤem uz dodatak soli, cimeta, crnog luka ili mleka. Kasnije se upotrebljava tuฤeni ฤaj, koji se ubacivao u vrelu vodu kao ลกto to i mi danas ฤinimo. U osmom veku naลกe ere Lu Vu, pesnik iz razdoblja dinastije Tang, napisao je delo „ฤa ฤing“, u kojem je formulisan kodeks ฤaja. Iz Kine se kultivisanje grma ฤaja raลกirilo na Japan, gde ฤaj postaje nacionalno piฤe, a pripremanje ovog napitka poprima oblik kulta. Arapi su za ฤaj saznali u devetom veku, a prvi zapis o ฤaju iz 1285. godine u Evropi povezan je s imenom Marka Pola, mada se Evropa upoznaje s ฤajem tek u doba velikih putovanja i geografskih otkriฤa iz zapisa putopisaca.
Godine 1610. neznatna koliฤina ฤaja prvi put stiลพe u Evropu, u Holandiju, a oko 1650. godine upoznaju ga Englezi. Do polovine 17. veka ฤaj je vrlo redak i skup, te je u to vreme prvenstveno hvaljen kao lek. Kada je ฤaj morskim putem doลกao do Evrope, istovremeno su prispeli i prvi karavani ฤaja iz Kine u Rusiju, a odatle je taj ฤaj otpreman u druge zemlje. Obiฤaj da se ฤaj pije iz visokih ฤaลกa s metalnim staklom potiฤe iz Rusije, a mesingani ili srebrni samovar danas ima svako rusko domaฤinstvo.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com