Ne mora u pet

Jedna kineska pripovetka govori o caru ล en-Mingu, koji je pio samo kuvanu vodu. Posle 2737. godine pre naลกe ere, navodno su granฤice s jednog grma u vrtu pale u lonac gde se kuvala voda i obojile je u zlatnosmeฤ‘u boju. ล en-Ming je ustanovio da je voda poprimila izvesnu aromu. Grmlje ฤajevca spominje se u starom kineskom spisu „Pent sao“ 2500. godine pre naลกe ere.
ฤŒaj brzo postaje omiljeni napitak u Kini, pa je veฤ‡ 783. godine naลกe ere uzgoj ฤaja proglaลกen drลพavnim monopolom i uveden je porez na gajenje, prodaju i izvoz ฤaja. Oko osam vekova trajala je primitivna faza uลพivanja ฤaja. Ne zna se taฤno da li se ฤaj prvo samo ลพvakao ili puลกio, ili pak dodavao jelima kao zaฤin.
Meฤ‘utim, zna se da se ฤaj prvo pio prลพen, stucan u avanu i skuvan s pirinฤem uz dodatak soli, cimeta, crnog luka ili mleka. Kasnije se upotrebljava tuฤeni ฤaj, koji se ubacivao u vrelu vodu kao ลกto to i mi danas ฤinimo. U osmom veku naลกe ere Lu Vu, pesnik iz razdoblja dinastije Tang, napisao je delo „ฤŒa ฤing“, u kojem je formulisan kodeks ฤaja. Iz Kine se kultivisanje grma ฤaja raลกirilo na Japan, gde ฤaj postaje nacionalno piฤ‡e, a pripremanje ovog napitka poprima oblik kulta. Arapi su za ฤaj saznali u devetom veku, a prvi zapis o ฤaju iz 1285. godine u Evropi povezan je s imenom Marka Pola, mada se Evropa upoznaje s ฤajem tek u doba velikih putovanja i geografskih otkriฤ‡a iz zapisa putopisaca.
Godine 1610. neznatna koliฤina ฤaja prvi put stiลพe u Evropu, u Holandiju, a oko 1650. godine upoznaju ga Englezi. Do polovine 17. veka ฤaj je vrlo redak i skup, te je u to vreme prvenstveno hvaljen kao lek. Kada je ฤaj morskim putem doลกao do Evrope, istovremeno su prispeli i prvi karavani ฤaja iz Kine u Rusiju, a odatle je taj ฤaj otpreman u druge zemlje. Obiฤaj da se ฤaj pije iz visokih ฤaลกa s metalnim staklom potiฤe iz Rusije, a mesingani ili srebrni samovar danas ima svako rusko domaฤ‡instvo.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com