Komunikacija u stranoj zemlji može biti ogroman izazov, posebno kada ne znate lokalni jezik.
Često pribegavamo gestovima ili pokušavamo da komuniciramo neverbalnim putem. Međutim, istraživanja ukazuju na postojanje univerzalne reči koja može da prevaziđe jezičke barijere.
Ovaj izraz se koristi da se zatraži ponavljanje ili da se ukaže na nedostatak razumevanja i ima gotovo globalno značenje, prepoznato u različitim kulturama.
Karakteristike uzvika „ha (huh)“
Uzvik „ha“ izgleda da je most između različitih jezika, što je potvrdio i Institut za psiholingvistiku Maksa Planka.
Ovaj istraživački centar je sproveo studiju, objavljenu u PLOS ONE, u kojoj je analizirao termin „huh“ na 31 jeziku.
Istraživanje je istaklo da ova reč deli izuzetno slične karakteristike širom sveta, sa sledećim univerzalnim elementima:
- Jednosložno;
- Glotalni suglasnik;
- Niski prednji centralni samoglasnik
- Upitna intonacija.
Fenomen konvergentne evolucije
Stručnjaci sugerišu da postojanje uzvika „ha“ u različitim kulturama može biti rezultat konvergentne evolucije.
Vremenom su sva društva razvila ovaj alat za rešavanje zajedničkog problema: potrebe da se razjasni ono što nije shvaćeno u razgovoru.
Dejstvo
Prisustvo „ha“ u ljudskim interakcijama nije puka slučajnost.
Uzvik funkcioniše kao jednostavan i efikasan mehanizam za održavanje toka komunikacije.
Signalizujući nedostatak razumevanja, termin vrši pritisak na sagovornika da ponovi ili pruži više detalja o prethodno prenetim informacijama.
Kulturni uticaj
Iako postoje varijacije u glasu između jezika, funkcija reči „ha“ ostaje nepromenjena.
Stoga je reč postala suštinski element za obezbeđivanje jasnoće u dijalogu, bez obzira na jezički kontekst, što pojačava njen značaj u globalizovanom i diverzifikovanom društvu.
Ukratko, uzvik „ha“ se pokazao kao suštinski alat u ljudskoj komunikaciji, jer je prisutan u različitim kulturama i ističe se po svojoj ključnoj ulozi u održavanju jasnoće i razumevanja u razgovorima.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com