Joลก u pradavna vremena, negde u prostranstvima Azije, ljudi su zapazili mirisne cvetove biljke koja je uvek bila okruลพena nekom gordoลกฤu i tajanstvenoลกฤu. Od poฤetka su joj pridavana odreฤena lekovita svojstva, ลกto ni do danas nije u potpunosti demantovano. To je ljiljan, prelepi cvet, dragulj svakog vrta, balkona i saksije.
Oduvek se smatralo da je ljiljan teลกka biljka za gajenje. Zato ni danas, iako je u svetu poznato preko 90 vrsta i na hiljade njegovih hibrida, nije potpuno odomaฤen u naลกim vrtovima. Ljiljan je otporan i na uslove gajenja i na niske temperature. Moลพe da se gaji u svakoj baลกti, na istom mestu, dugi niz godina. Bitno je da se pre sadnje zemljiลกte dobro poฤubri stajskim ฤubrivom, a u toku vegetacije biljka nekoliko puta prihrani mineralnim azotnim ฤubrivima sve do cvetanja. U zavisnosti od sorte, ljiljani cvetaju od juna do oktobra.
Za razliku od veฤine baลกtenskog cveฤa, ljiljan dobro uspeva i u poluseni. Poลพeljno je da donji deo biljke bude obrastao niskim rastinjem ili engleskom travom. Sadnja se obavlja na dubinu dva puta veฤu od preฤnika lukovice. Bitno je da ลพile prilikom primanja lukovice ne budu sasuลกene jer se takve biljke teลพe primaju. Moลพe da se sadi u jesen ili u rano proleฤe. Domaฤi beli ljiljan sadi se u avgustu. Treba obratiti paลพnju na to da ljiljan veฤinu ลพila formira iznad lukovice. Zato je veoma zahvalan ako se nakon nicanja biljke povrลกina zemlje prekrije dodatnim slojem treseta ili stajskog ฤubriva.
Ljiljani se razmnoลพavaju uglavnom na tri naฤina: semenom, sitnim lukovicama koje se stvaraju pored matiฤne lukovice i meristemskim naฤinom razmnoลพavanja iz ljuspe starih lukovica.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com