U ne baลก tako malom broju situacija decu bude sramota od sopstvenih roditelja. Nekada se radi o stvarima na koje ฤe ta mlada osoba s nedostatkom iskustva jednostavno morati da se navikne, da nauฤi da i to postoji u ลพivotu, ali ima i ponaลกanja roditelja koje nije baลก najprijatnije, a roditelji uglavnom i ne budu svesni da time izazivaju stid kod svoje dece.
Ovde ne govorimo o tome da je neko kriminalac, narkoman, alkoholiฤar, da se nemoralno ponaลกa, pa ga se dete zbog toga stidi. Govorimo o znatno sitnijim stvarima, kada se roditelji komotno ponaลกaju, bez razmiลกljanja o tome kako to njihovo dete vidi, ili kada ni sami ne smatraju svoje ponaลกanje baลก privlaฤnim, ali, eto, u sopstvenoj su kuฤi, a nisu svesni toga da ih njihovo dete posmatra, i da ga je od njih blam.
Konkretni primeri? Recimo, dete gleda kako mama, jednom kad poฤne da jede, nije u stanju da prestane, i stidi se toga. Ili, roditelj nije baลก alkoholiฤar, ali ipak relativno ฤesto popije toliko da popodne provede pijano hrฤuฤi. Mama koja se u kuฤi, tokom vruฤina, kreฤe u potkoลกulji toliko tankoj da joj se provide grudi, pa je dete sramota da pozove prijatelje. Ili, tata koji se po kuฤi kreฤe u donjem veลกu, povremeno mu provire testisi, i dete od sramote ne ลพeli da zove prijatelje, da ne bi buljili u njegovog tatu. Ili, dete u domovima svojih prijatelja vidi da je sve ฤisto, a kod njega je prljavo. Ili, mame druge dece su lepe i doterane, a njegova mama je na roditeljski sastanak doลกla u ofucanoj odeฤi i s masnom kosom. Ili, roditelji koji pokuลกavaju da se ponaลกaju kao ortaci svojoj deci, oblaฤe se kao tinejdลพeri i (bezuspeลกno) pokuลกavaju da koriste ลพargon. Ili…
Naravno, ima i situacija na koje dete jednostavno mora da se navikne – recimo, njegovi roditelji su stariji nego roditelji njegovih vrลกnjaka, pa na roditeljskom sastanku vidi mlade i doterane ljude, dok su njegovi mama i tata veฤ malo podgojeni, s borama i prosedom kosom, a nisu ni tako doterani. U takvim situacijama za dete je, na duลพe staze, dobro da nauฤi da su neฤiji roditelji stariji, neki mlaฤi, ali da svi (osim ako se ne radi o patoloลกkim sluฤajevima) vole svoju decu.
Meฤutim, treba imati na umu da postoje brojne situacije kada se ljudi ponaลกaju kao da ih niko ne gleda – ลกta, pa u svojoj su kuฤi – ili prkose uvreลพenim pravilima jer ih smatraju sputavajuฤim i nebitnim, a postoje mala biฤa koja i te kako primeฤuju ono ลกto oni rade. I nije im svejedno; sramota ih je. Ne kaลพemo da se u svemu treba povinovati deฤijem sudu o tome ลกta je ispravno ponaลกanje, a ลกta nije, radi se o veoma mladim osobama koje o mnogo ฤemu nemaju dovoljno iskustva da bi sudila, ali bi ipak trebalo uzeti u obzir i kako ฤe neลกto izgledati vaลกem detetu, i kako ฤe se to odraziti na njegov ลพivot i njegova oseฤanja.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com