U trendu

Utvrđeni novi spomenici kulture

BEOGRAD – Vlada Srbije donela je odluku o utvrđivanju Evangelističke crkve sa pomoćnim zgradama (sveštenički stan i parohijski dom) u Pančevu, Doma štampe u Beogradu i Mađarske reformatorske crkve u Debeljači za spomenike kulture, kao i o utvrđivanju Šuvakovog salaša – Klisa u Vrbasu za arheološko nalazište.

Evangelistička crkva je podignuta 1906. godine, za potrebe pančevačkih evangelika, prema planovovima koje su dali arhitekti Franc Sabolč i Julijus Pap, i predstavlja važan primer neogotičke arhitekture u našim krajevima.

Iako je malih dimenzija, na njemu je postignut sklad razuđenih masa i sažete dekorativnosti, a značajna je i ambijentalna vrednost crkve, koja položajem, karakterističnom siluetom i dominantnom visinom definiše pjacetu ispred, daje pečat i prepoznatljivost mestu na kome nepravilna urbanistička matrica pred arhitektu postavlja visoke zahteve, stoji u odluci vlade objavljenoj u „Službenom glasniku“.

Arheološko nalazište Šuvakov salaš – Klisa nalazi se je oko kilometar istočno od naselja Vrbar, na površini od 5,5 hektara.

Stručnjaci Muzeja Vojvodine iz Novog Sada obavili su zaštitna arheološka istraživanja od 1984. do 1996. godine i tom prilikom utvrdili praistorijski horizont naselja, srednjovekovno naselje i groblje (10-15. vek), trikonhalnu crkvu (13-15. vek) i manji odbrambeni sistem s kraja 15. ili početka 16. veka.

Izvedena arheološka istraživanja doprinela su da se srednjovekovni Vrbas locira na arheološkom nalazištu i da se bolje sagleda i interpretira period od 10. do 15. veka na prostoru centralne Bačke, a u vladi smatraju da je od izuzetne važnosti nastavak istraživanja kako bi se dopunila slika o nastanku i razvoju ovog naselja i crkve koja je posebnu pažnju privukla neobičnom pojavom bočnih konhi.

Značajan doprinos čini rekonstrukcija crkve koja bi bila prezentovana javnosti i uvedena u turističku ponudu čime bi bio obogaćen prikaz kontinuiteta istorije Vrbasa.

Dom štampe u Beogradu podignut je u periodu od 1958. do 1961. godine prema pobedničkom konkursnom projektu arhitekte Ratomira Bogojevića (1912-1962) i oblikovan u duhu savremene arhitekture.

U vreme građenja predstavljao je novinu u oblasti modlovanja poslovnih objekata u Srbiji i predstavlja jedno od retkih realizovanih dela arhitekte Bogojevića, na kojem je autor u punom smislu demonstrirao vrhunsku sposobnost u rešavanju organizacije prostora i ostvario jedinstvenu likovnu predstavu preciznih strukturalnih veza i detalja.

Smatra se najznačajnijim ostvarenjem u Bogojevićevom stvaralačkom opusu, što dobija dodatno na značaju imajući u vidu kratak životni i radni vek ovog autora, a nastao je za potrebe smeštanja dve institucije – Kulturnog centra Beograda i Saveza novinara Jugoslavije.

Dom štampe po svom urbanističkom položaju i likovnoj strukturaciji predstavlja, prema oceni Vlade Srbije, najznačajniji posleratni doprinos uobličenju Trga republike, jednog od najstarijih delova gradskog jezgra, i pokazuje autorov stav prema neposrednoj okolini, koju čine objekti značajnih kulturno-istorijskih i arhitektonsko-urbanističkih vrednosti.

Mađarska reformatorska crkva u Debeljači zidana je od 1830. do 1838. godine na temeljima stare crkve koja je izgorela u požaru.

Projaktant je bio inženjer Šagok Aladar, a današnji monumentalni oblik dobija 1938. godine nakon većeg renoviranja.

Solidnost gradnje, monumentalnost i dekorativni elementi ukazuju na prostorno-arhitektonske i stilske vrednosti od većeg značaja, a specifičnosti koje odlikuju reformatorske crkve daju ovom zdanju kvalitet retkosti, navedeno je u odluci Vlade Srbije.

(Tanjug)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.