Gradite karijeru, a uz to same odgajate dete, jer vas je ona niลกtarija ostavila (vratio se mami, jer je ipak samo prevelika beba, nipoลกto neko zaista sposoban da bude muลพ i otac). Jake ste i nezavisne. Tako ste nauฤile – da se same starate o sebi i ne traลพite pomoฤ ni od koga – ionako je neฤete dobiti, a ako je i dobijete, biฤe tako aljkava da bi vam bolje bilo da ste same sredile stvar. Detetu ste i majka i otac, na poslu sve same reลกavate (mada vam to ลกef ne bi priznao, ali ลกta on zna – pola poziva propusti da obavi, pa vi to radite umesto njega). Lepo vam je mama rekla: „Dete, niko ti u ลพivotu neฤe pomoฤi.“ Tako i jeste. Sve radite same i tako vam je bolje – ni od koga ne zavisite i niko vam nije zaista neophodan.
Ahem. Lakลกe malo. Niko ne moลพe baลก sve sam, a takav stav prema ลพivotu slomiฤe vam i srce i kiฤmu. Danas je veoma trendi biti jak i nezavisan – ne bi ni valjalo da smo do kraja ลพivota na grbaฤi roditeljima ili ma kome drugom – ali ne treba preterivati. Ljudi smo, a svakom ljudskom biฤu bar povremeno treba pomoฤ. Stav „sve ja mogu sam(a), niko mi ne treba“ vodi u usamljenost i ogorฤenost – prvo je neprijatno, a drugo krajnje dosadno. Opustite se malo. Zastanite, uhvatite dah i pogledajte oko sebe. Primetite neki lep pejzaลพ (valjda ima bar nekog i u ovo blatnjavo doba godine), neku lepu osobu (muลกku ili ลพensku, svejedno). Naฤite neลกto u ฤemu moลพete da uลพivate makar nekoliko trenutaka.
U redu je, zaista. Sasvim je u redu priznati da nismo svemoฤni (jer nismo), da su nam potrebni prijatelji, da pomoฤ prija ฤak i kada nam nije neophodna – a ponekad jeste. Neฤete zbog tog priznanja biti niลกta slabije ni manje nezavisne, naprotiv. Jedan od pokazatelja snage liฤnosti jeste i taj da smo sposobni da uoฤimo i svoje slabosti i da umemo da se nosimo s njima; da smo u stanju da priznamo da nam za poneลกto ipak treba tuฤa pomoฤ i da umemo da je prihvatimo.
Zato, joลก jednom: opustite se. Sedite s prijateljicom na kaficu i izjadajte joj se (razume se, uzvratite uslugu kada njoj to bude potrebno). Pustite je da vas teลกi; prepustite se oseฤanju da ipak niste same na svetu, da su vam potrebni ovi trenuci kada ฤete priznati da niste svemoฤne, kao i saznanje da ima ko da vas sasluลกa. Primite pomoฤ kada vam je potrebna; ako nema ko da vam je pruลพi, naฤite nekog! Usudite se da verujete! Zaista okrepljuje kada osetite da ne nosite baลก sav teret ovog sveta na svojim pleฤima.
Posle toga, okrepljene, produลพite dalje – kao ลกto su nekad govorili, „u nove radne pobede“!
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com