Nakon napornog dana, ลกta je slaฤe (i jednostavnije) od male noฤne posete friลพideru? Mnogi ljudi odrลพavaju ovu naviku, premda je poznato da uzimanje hrane u kasnim noฤnim satima ne prija organizmu na viลกe naฤina. Ipak, i sasvim mali noฤni obrok, u pauzi izmeฤu reklama, moลพe da prija ฤak viลกe od dnevnog (obilnijeg).
Problem nastaje u trenutku kada navika prelazi u bolest – kompulzivni poremeฤaj noฤnog uzimanja hrane. Naravno, to se ne odnosi na one koji svesno otvore vrata friลพidera (mada sa laganom griลพom savesti), veฤ pre svega na ljude koji u polusvesnom stanju odlaze po hranu koju potom konzumiraju. Ovaj poremeฤaj, oznaฤen kao „jedenje u snu“, ฤeลกฤi je kod ลพena nego kod muลกkaraca i obiฤno poฤinje u ranim dvadesetim. Iako nije ฤest, struฤnjaci tvrde da se, pored onih koji se zaista ne seฤaju svojih noฤnih ekskurzija, u ovu kategoriju mogu ubrojiti i oni koji naprosto ne mogu da se odupru noฤnom porivu za hranjenjem (ukoliko je u pitanju svakodnevni patern). Prema njihovoj proceni, ฤak 1,5% stanovniลกtva Amerike pati od ovog problema.
Situacija onih koji nesvesno uzimaju hranu nije nimalo naivna. Pre svega, ljudi u polusvesnom stanju neretko pogreลกe, pa se desi da „okuse“ hranu za maฤke, progutaju pilule ili neko od hemijskih sredstava za odrลพavanje domaฤinstva. Takoฤe, deลกava se da polusaลพvakani zalogaji izazovu davljenje, ili (u ekstremnim sluฤajevima) da ljudi spravljaju hranu u polusnu, te tako izazovu poลพar.
Reลกenje nije jednostavno: brojni pacijenti probali su razliฤite medikamente, pa i radikalnije metode, poput vezivanja za krevet ili zakljuฤavanja vrata friลพidera. Moguฤim solucijama problema bavi se istraลพivaฤki tim iz Mineapolisa – dr Mark Mahovold i dr Karlos ล nek. Prema njihovim istraลพivanjima, poremeฤaj hranjenja u snu ponekad je izazvan encefalitisom, narkolepsijom, stresom ili autoimunim hepatitisom. Ipak, u veฤini sluฤajeva ovaj poremeฤaj stoji zasebno i potrebno ga je tretirati na razliฤite naฤine – kombinacijom lekova, bihejvjoralne terapije i (poลพeljno) kontrolom ukuฤana.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com