Da li ste i vi nasledili prezime koje ne potiče odavde?
Mnoga prezimena koja danas zvuče „naše“, zapravo su ostavljena u amanet još iz vremena Osmanlija. Iako se završavaju na -ić, što nam zvuči domaće, njihovo poreklo i značenje često vode pravo u turski jezik.
Pet vekova pod turskom vlašću ostavilo je trag ne samo u rečima koje svakodnevno koristimo, već i u imenima, prezimenima i običajima koji su se zadržali do danas — a za koje verujemo da su srpski, a nisu.
Profesorka Mirjana Teodosijević, stručnjak za turski jezik i književnost, navela je prezimena koja mnogi nose, a malo ko zna šta zapravo znače. Evo nekih od njih:
Abrašević – čovek pegavog lica
Amidžić – stric
Barjaktarević – zastavnik
Borozan – trubač
Bulut – oblak
Vermezović – onaj koji ne daje
Delibašić / Delić – junak, stražar kod vezira
Dizdarević – upravnik tvrđave
Dunđerski – stolar, zidar
Jaramaz – nestašan, nepristojan
Karakašević / Karadžić – crnomanjast, crnih obrva
Lagumdžija – miner
Malbašić – starešina mahale
Mutavdžić – zanatlija koji pravi prostirke od kozje dlake
Subašić – gradski nadzornik
Peškir – ubrus
Terzić – krojač
Topalović – hroma osoba
Tufegdžić – puškar
Uzunmirković – visoki Mirko
Šebek – pavijan; ružan i drzak čovek
Šišmanović – debeo
Znate turcizme? Ne znači da znate turski
Profesorka upozorava: „Sa turcizmima se ne treba igrati.“ Mnoge reči koje kod nas zvuče turski, u modernom turskom jeziku više se ne koriste. Jezik se menja, i ono što je nekad bilo svakodnevno — danas je arhaizam.
Ako idete u Tursku, ne računajte da će vas turcizmi iz srpskog spasiti u razgovoru. Možda zvuče poznato, ali ne znače isto.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com