Ceo svet slavi Bergmana

Jedini na svetu koji je rekao toliko o ljudskoj psihodrami, kao Dostojevski, jeste โ€“ Bergmanโ€, rekao je poljski reditelj Kiลกlovski, povodom filma โ€žKrici i ลกaputanjaโ€. Sliฤno su govorili i mnogi drugi o Ingmaru Bergmanu (1918โ€“2007), jednom od najuticajnijih reditelja svih vremena i dobitniku svih moguฤ‡ih nagrada, ฤiju stogodiลกnjicu roฤ‘enja ฤ‡e sledeฤ‡e godine obeleลพiti ceo svet. Kuriozitet je i to da je proslava, u stvari, veฤ‡ poฤela ove godine, sredinom septembra โ€“ novom, ameriฤkom verzijom โ€žPrizora iz braฤnog ลพivotaโ€, u reลพiji Liv Ulman.

Tako ฤ‡e proslava trajati duลพe od jedne godine i ona predstavlja i opลกte, zvaniฤno priznanje celog sveta, a posebno rodne ล vedske. Zanimljivo je i to ลกto je proslava poฤela u Londonu, mada je poznato da je velikog ล veฤ‘anina, bar u poฤetku, formirala, uglavnom, francuska filmska tradicija.

Liv Ulman je u London doputovala kao rediteljka nove, ameriฤke verzije โ€žPrizora iz braฤnog ลพivotaโ€. I, svakako, ne samo zbog toga. Njen topli, liฤni osvrt na Bergmanovo stvaranje dirnuo je sve i bio, kako je to rekla novinarka Helen Lindblan โ€žstartni signal za jednu sveopลกtu prezentaciju Bergmanove godine koja ฤ‡e se obeleลพavati ลกirom svetaโ€. Ujedno, to je i posebno priznanje ponekad osporavnom Bergmanu da je centralna liฤnost evropske i svetske kulture.

Jedan od spektakularnijih dogaฤ‘aja biฤ‡e i pozoriลกna predstava po autobiografskom romanu Lin Ulman, kฤ‡erke Liv Ulman i Ingmara Bergmana. To je priฤa o jednom braฤnom paru, koji veoma liฤi na njene roditelje, a reลพiraฤ‡e ga jedna od Bergmanovih favoritkinja Pernila August. Svakako ne sluฤajno, predstava ฤ‡e biti izvedena u Kraljevskom dramskom pozoriลกtu u Stokholmu, za koje je Bergman govorio da su njegove ลพile kucavice โ€žsrasle sa tim ukletim mestom. Svaki zid mi ลกapuฤ‡e ili dovikuje neลกto. Sva ta snaga, igra, sve te snaลพne liฤnosti koje su radile tu i koje sreฤ‡em po ovim mraฤnim hodnicimaโ€.

I Liv Ulman je emotivna. โ€žTeลกko mi je da to zamislimโ€, kaลพe. โ€žMoja kฤ‡erka je napisala jedan fantastiฤan roman, ali ako ฤovek o njemu govori kao o biografiji, ne moลพe a da ne oseฤ‡a izvestan bolโ€.

Poลกto je uspomena na Ingmara Bergmana ลพiva u celom svetu, planiraju se i filmske retrospektive i novi filmovi u mnogim zemljama, kao ลกto je nemaฤki dokumentarni film Margarete fon Trote. Ona ฤ‡e pokuลกati da oลพivi uspomene na Bergmanov boravak โ€“ egzil u Nemaฤkoj sedamdesetih godina proลกlog veka. Bilo je to zbog optuลพbe za utaju poreza. Na kraju se pokazalo da to nije istina, veฤ‡ je prestup sveden na nivo kada โ€žฤovek svoja kola proda sebiโ€. Takav je bio zvaniฤni izveลกtaj. Ipak, Bergman je to oprostio svojoj zemlji tek posle osam godina, koje je smatrao umetniฤki izgubljenim.

Kada se vratio u ล vedsku preselio se stalno na ostrvo Faro. Nikada mu nije smetala samoฤ‡a. Bio je vrlo siguran u svoj rad, dok je u sve drugo mogao da sumnja. I ลกto je bivao stariji, sve viลกe se oslanjao na svoju, Bergmanovu ekipu i svoje glumce kojima je davao veliku slobodu improvizacije. Sa njima se najviลกe i druลพio. A zaลกto? O tome je ispevao pravu odu. Ipak, na kraju, ostao mu je samo jedan โ€“ Erland Jozefson, sa kojim se ฤuo sake subote u 11 sati i oslanjao se na njegovu โ€žhiljadugodiลกnju mudrostโ€.

Kada se oprostio od pozoriลกta, a zatim i od filma poslednjim ostvarenjem โ€žFani i Aleksandarโ€, koji smatra svojom filmskom autobiografijom, radio je na televiziji i drugim modernim medijima, ali to viลกe nije bilo isto. Zatim se sistematski obrazovao, ลกto ranije nije mogao. ฤŒitao je Svedeborga pre podne, pisao, mnogo ลกetao, a onda ฤitao neลกto lakลกe posle podne.

โ€žMoja granica stvaranja je โ€“ granica smrtiโ€œ, govorio je Bergman, ali sada izgleda da, u njegovom sluฤaju, granice za ono ลกto je stvorio โ€“nema.

Sada je sve drukฤije. Pominju se, u veฤ‡ preciziranom programu proslave, mnogi filmovi, retrospektive, izloลพbe, pozoriลกne predstave i drugi performansi ลกirom sveta โ€“ u Juลพnoj Americi, Evropi, Aziji, SAD. Centralna proslava ฤ‡e biti taฤno na stogodiลกnjicu roฤ‘enja Ingmara Bergmana, 14. jula 2018. u Stokholmu, sa specijalnim programom na ล vedskoj televiziji.

Izdavaฤka kuฤ‡a Norลกteds ฤ‡e objaviti ogromno delo u ลกest knjiga sa Bergmanovim scenarijima i predgovorom koji je napisao dobitnik Nobelove nagrade ลฝan-Mari le Klezio.

โ€žVreme je da Ingmar Bergman dobije status koji zasluลพuje kao veoma znaฤajan pisac, rame uz rame sa Norveลพaninom Henrikom Ibzenom i Augustom Strindbergom, sa ฤijim delom je Bergman bivao ฤesto isprepletanโ€, kaลพe โ€“ da li pomalo sveฤarski โ€“ predstavnik ove poznate izdavaฤke kuฤ‡e.

I na kraju, Bergmanov kredo. On je viลกe voleo snaลพne uspomene, nego hronologiju. Za njega je intuicija bila najsnaลพniji instrument. โ€žSva moja ฤula joj se podreฤ‘uju. I pomaลพu u bavljenju egzistencijalnim pitanjima. A tu su samoฤ‡a, smrt, vera, ljubav.โ€

A koja je tajna genijalnosti?

โ€žMislim da nije tako nezamislivo da ljudi mogu da preskoฤe nekoliko generacija i da naslede ondaลกnju stvarnost, okruลพenje, uspomene, utiske, uticaj.โ€

U svakom sluฤaju, poลกto je imao strogo patrijarhalno vaspitanje, do kraja je video sebe kao usamljeno, ozbiljno dete, omaฤ‘ijano kinematografskim ฤudom. โ€žJa spavam u svojim deฤjim cipelicamaโ€, govorio je Bergman.

(Politika)

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com