BEOGRAD – Američki pisac DŽonatan Frenzen izjavio je da smatra da je od svih svojih dela najzadovoljniji romanom „Raskršća“ pošto je to knjiga koju je poslednju napisao, drugačija od ostalih i mnogo skromnija po svom obimu.
„To je jednostavno priča o pet glavnih likova i konačno sam uspeo da se otarasim bilo koje velike društvene nadgradnje, elemenata ‘lude’ priče. Ovo nisu slavne ličnosti. Oni i njihove odluke nemaju nikakve veze sa svetskim tokovima“, rekao je Frenzen u intervjuu portalu Nova S.
Takav pristup u romanu, čiji je prevod nedavno najavila Dereta, omogućio je Frenzenu da ukloni sebe „kao naratora koji razmišlja i komentariše i koji je svestan društvene slike“, i da konačno jednostavno predstavi svoje likove bez šire slike, koja mu je ranije koristila kao „neka vrsta štake“.
„Ako unesem da određena osoba ima milijardu dolara ili je uključena u rat u Iraku ili je predmet ludog eksperimentalnog tretmana mozga te stvari olakšavaju izgradnju romana. Konstruisati roman od malih želja petoro likova bio je tehnički izazov na koji sam bio veoma ponosan što sam rešio“, naglasio je pisac.
Frenzen je priznao da je kao mlad pisac, do objavljivanja romana “Korekcija”, bio zavidan uspešnijim kolegama, ali da je sada došao u godine u kojima ne mora nikome da zavidi.
„Kada vidim mladog ili mlađeg pisca koji se bori i želi da postane bolji, moj impuls nije da pobegnem od njega, već da kažem: ‘Hej, kako mogu da ti pomognem?’ To je samo deo procesa starenja“, ocenio je američki pisac.
Govoreći o delima koja su ga dirnula, Frenzen je kao roman koji mu je izazvao suze pomenuo roman „Život i sudbina“ Vasilija Grosmana koji kao „ogromna i izuzetna knjiga, veoma sadržajno iznosi priču o Staljingradskoj bici, u kojoj je i sam učestvovao“.
„U sredini knjige autor predstavlja verskog fanatika koji je u zarobljeničkom logoru u Nemačkoj i svi tamošnji Rusi će uskoro umreti. A on kaže: “U stvari, ja ne verujem u organizovanu crkvu. Crkva je korumpirana. Politika je još korumpiranija. Jedino u šta verujem je ljudska dobrota’. Tu sam zanemeo“, rekao je Frenzen.
Iz istog razloga Frenzen je počeo da plače na kraju “Moje genijalne prijateljice” romana Elene Ferante, koja pripoveda o dve prijateljice genijalnoj divljoj Lili i vrednoj studentkinji Eleni, koja dobija stipendije i prilike da napusti sirotinjsku četvrt Napulja.
„I pri samom kraju, kada Elena priča o tome da možda neće ići na koledž, Lila joj kaže: ‘Moraš, ti si moja genijalna prijateljica’. Zastala mi je knedla u grlu, jer to pogađa čitaoca u istom trenutku kada i Elenu mogućnost da je sve pogrešno shvatila i da je, u stvari, ona genijalna. I ta dobrota Lile“, naveo je Frenzen.
Govoreći o današnjoj Americi, Frenzen je ocenio da je na sličan način regionalna kao i Evropa, i da zapanjujea koliko je to bogata zemlja i „koliko je to bogatstvo nejednako raspoređeno“.
„Luksuz koji ima srednja klasa ovde je nezamisliv u velikom delu sveta i za mnoge još uvek nešto čemu treba težiti, čak i u delovima Istočne Evrope. Ovde jednostavno svi imaju ogromne automobile i velike kuće“, rekao je Frenzen.
S druge strane, upozorio je Frenzen, „ima i ljudi koji su toliko siromašni da žive na ulici, što je konstanta u celoj zemlji“, i izražen je kontrast između „nivoa ličnog bogatstva, koji je fenomenalan, najbolji na svetu, i zaista ozbiljne nejednakosti i činjenice kako se to bogatstvo distribuira“.
Frenzen je rekao da je uključen u višegodišnji projekat koji ima za ideju da pokuša posetiti svaku zemlju u kojoj su njegove knjige objavljene, i da je poslednja bila Rumunija pre tri godine.
Pošto mu je rečeno da i u Srbiji ima čitalačku publiku to je samo po sebi dovoljno da poželi da dođe.
„Išao sam zato što znam da u Rumuniji ima čitalaca kojima je stalo do tih knjiga i ja volim da ih upoznam. Bilo je zaista zabavno. I znam da bi bilo jako zabavno doći u Beograd, koji je glavni grad i to je mesto u kojem nikada nisam bio. Dakle, da, bez sumnje, doći ću tamo“, zaključio je pisac.
(Tanjug)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com